Već u zemaljskom raju je gledanje budućnosti u povezanosti sa Sotonom igralo određenu ulogu kada je zavodnik Evi ponudio krivo pretkazanje: ”Ne, nećete umrijeti” (Post 3,4). Od toga trenutka su demoni ostali lažnim prorocima i stalno su iznova pokušavali krivo ili na kriv način poučiti čovjeka koji je stalno stvarao dvojbene misli o budućnosti kako bi ga na koncu zaveli u krivo mišljenje o snazi sudbine (fatum) i tako srušili važnost slobodne volje. Na vračanje demona, demonomantika, treba gledati kao na svojevrsnu “karikaturu proročanstava” Božjih (Simar), kao na oponašanje i perverziju istinskoga proroštva i kao na neopravdano prisvajanje izgleda božanskoga sveznanja, kako se to često primjećuje.

Kakve mogućnosti postoje za unaprijedno gledanje budućnosti? Sveznanje pripada jedino Gospodinu Bogu; jedino on proniče uzročne povezanosti materijalnih stvari koje je sâm stvorio, od početka do konca svijeta, i jedino on zna za što će se opredijeliti slobodna volja razumom obdarenih stvorenjâ (anđeoski duhovi i ljudi) izvan ovih kauzalnih povezanosti u cjelokupnoj budućnosti, te koji će nepronicivi pojedinačni uzroci utjecati na slobodne događaje; ono što je ujedno slobodno i buduće (sažeto pod imenom “futuribilia”) ne poznaje nijedno stvorenje unaprijed.

Gospodin Bog može to, međutim, svojim stvorenjima objaviti za neke pojedine slučajeve: tako je On dopustio anđelu Gabrijelu da navijesti Djevici Mariji utjelovljenje i rođenje svoga Sina, a u našim danima je pripustio Majci Božjoj iz Fatime da izrekne proročanstva koja su pokrenula svijet, a čije ispunjenje upravo sada očekujemo. Mnogo brojna proročanstva su proizašla iz Staroga zavjeta od strane židovskih proroka pri čemu se očitovala uvjetovanost božanskih proročanstava: kazna koju je Jona naviještao gradu Ninivi nije bila ostvarena jer su se Ninivljani u međuvremenu obratili. Drugi ljudi su također postali i postaju dionicima božanskih proročanstava (na primjer sveta Margareta Marija Alacoque i ostali), o kojima Karl Rahner kaže kako su oni proročanstvo začeli u stanju “ulivenoga” mističnoga promatranja,1 dakle u svojevrsnom ekstatičnom stanju koje, izvanjski gledano (uz isključenje kočnica sjetilnosti), odgovara stanju sna i stanju transa. U ovakvim stanjima može Bog pripustiti pretkazivanja o onom što je ujedno i slobodno i buduće: u snu koji se obistinjuje i u “drugom pogledu”.

Mogu li i demoni pretkazivati ono što je ujedno slobodno i buduće? Sveti Toma prihvaća da s vremena na vrijeme “Duh Sveti” objavljuje, uz posredovanje anđela, demonima nekakve “istine”, međutim ne za upotrebu koja bi bila samo zla, nego za određenu svrhu koju Bog želi. Vjerojatno se na taj način mogu objasniti nekakve zagonetne vijesti koje se naviještaju uz upotrebu nedopuštenih sredstava za proricanje. Sami od sebe, međutim, demoni ne mogu pretkazati ništa od onoga što je slobodno i buduće. Svejedno, oni mogu na osnovi vlastita visokoga uvida u relativnu oslobođenost od prostora i vremena u izvansjetilnom svijetu postavljati naslućivanja, koja se katkada mogu približiti istini. Kada se, na primjer, radi o tome da se predvidi što će određeni čovjek učiniti u budućnosti, onda njima stoje na raspolaganju duboki uvidi u ljudske sklonosti, na osnovi čega se mogu graditi očekivanja voljnih opredjeljenja; a osim toga, postoji vjerojatno velik broj ljudi koji se veoma malo koriste svojom slobodnom voljom, nego, manje ili više, slijede vlastite tjelesne sklonosti i nagone tako da ne može biti teško unaprijed kazati kako će se opredijeliti u budućnosti: upravo ne bitno drugačije nego što su to činili i do tada.

Uzročne povezanosti materijalnih stvari demoni mogu iz izvansjetilnoga svijeta također razmjerno jasno proniknuti i na tome graditi svoja naslućivanja koja onda mogu postati predviđanjima istine. Dakako da će demoni pritom uvijek ići za zlim svrhama, bilo da izazivaju pomutnju istinitim, neočekivanim izjavama, bilo da zavode i varaju neistinitim i izopačenim pretkazivanjima. Ljudima nije moguće uspostavljanje nadzora nad vračanjem demona: oni se, doduše, također mogu u stanju transa uteći u izvansjetilni svijet i u relativnu oslobođenost od prostora i vremena, pri tome, međutim (slijepo tumarajući tamo-amo, kako smo to rekli), ne mogu dospjeti ni blizu onih spoznaja do kojih dospijevaju demoni: u najboljem slučaju ljudima će biti moguće, nešto malo više nego u sjetilnom svijetu, zgrabiti od naslućivanja onoga slobodnoga i budućega i uzročne povezanosti zemaljskih stvari.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Egona von Petersdorffa “Demoni, vještice, spiritisti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.