ŽIVOT IZVAN GRANICA

Kršćanstvo funkcionira samo u svom najradikalnijem obliku

Prva Crkva nije bila skup dobrih ljudi koji nastoje biti bolji. Oduševio ih je Onaj tko je uskrsnuo od mrtvih. On ih je preobrazio.

Foto: Shutterstock

Peter je nakon 30 mučnih minuta izražavanja duboke frustracije svojim privatnim životom priznao: „Od kršćanstva sam odustao kao student. Jednostavno nije funkcioniralo.” Opisao je kako je nastojao (ali nije uspijevao) ostati unutar moralnih granica što ih je propisivala kršćanska crkva u koju je išao. U želji da bude autentičan odlučio je napustiti standarde i živjeti poput većine svojih prijatelja.

Peter je primjer tisuća ljudi koji su nekad išli u crkvu, a sada se u anketama o religiji izražavaju kao „nepripadajući” (eng. nones). Oni više nisu povezani ni s jednom crkvom. Nekima je taj identitet znak kojim pokazuju da su slobodni od religije.

Iskrivljen oblik kršćanstva

Postaje sve jasnije da oblik kršćanstva koji se promicalo nekoliko naraštaja nije onaj što ga je Isus naučavao i živio. Od skandala seksualnog zlostavljanja u Rimokatoličkoj Crkvi, preko protestantskih kongregacija na izdisaju, do bombastičnog konzumerizma evangelika, sve je više dokaza da nešto ne funkcionira.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Učenici poput onih koji su preobražavali kulturu u počecima Crkve danas su malobrojni, i crkvena ih kultura rijetko primjećuje. Današnje učenike više zanima postizanje i održavanje relevantnosti u kulturi nego iznalaženje alternative nezaustavljivom hodu prema besmislu.

Agenda sekularnog društva postaje sve snažnija, a mi kršćani nastojimo da nas se ne smatra onima koji uporno kontriraju. Ne smijemo uvrijediti. Ne smijemo se suprotstavljati. Moramo izgubiti ili ignorirati svoja uvjerenja. Moramo promijeniti svoja najvažnija vjerovanja. Cijelo to vrijeme milijuni se bore s ovisnostima koje uništavaju živote, disfunkcionalnim vezama i iskrivljenim identitetima.

Samo je potpuno predanje dovoljno

Kad je popularni oblik kršćanstva iz svoje srži eliminirao moć preobražaja, mnoštvo je ljudi osuđeno živjeti u svom duhovno nakaradnom stanju, sa snagom volje kao jedinim oružjem za borbu protiv svega što ih pogađa. Ne čudi što smo ponašanje koje zabranjuju i Biblija i zdravi razum počeli smatrati normalnim. Ako se ne možemo promijeniti, moramo se prilagoditi. Sada to nazivamo napretkom.

Rano kršćanstvo nudilo je radikalnu promjenu života, što se vidi iz sljedećih riječi apostola Pavla:

„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.” (1 Kor 6,9-11)

Prva Crkva nije bila skup dobrih ljudi koji nastoje biti bolji. Oduševio ih je Onaj tko je uskrsnuo od mrtvih. On ih je preobrazio.

No radikalno kršćanstvo nije samo za zagrižene. I prosječni vjernici često su razočarani razinom svoje duhovnosti. Otkrivaju da je djelomični pristanak prijevara, i da sebičnost uskraćuje obilje milosti. Samo potpuno predanje Božjoj ljubavi zadovoljava čežnju ljudske duše, stvorene da voli svom snagom.

Život u Duhu

Isus opisuje život daleko od izvanjskih standarda i čovjekove sposobnosti da ih dostigne. Govorio je o opraštanju neprijateljima, okretanju drugog obraza, odbacivanju mržnje, bijesa, požude, pohlepe i osvete. Učenike je opisivao kao svjetla u tami, sol u društvu i kuće izgrađene na stijeni, koje nijedna oluja ne može srušiti.

Ljudima je zapovijedao da čine što ne mogu kako bi on mogao te stvari činiti za njih i preko njih. „Ispruži ruku”, zapovjedio je čovjeku s usahlom rukom. „Lazare, iziđi”, rekao je mrtvacu. Kasnije su ga apostoli u tome nasljedovali, dajući upute koje mogu slušati samo oni koji su rođeni od onog istog Duha koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih. „Ljubite bez licemjerja”, „pretječite jedni druge poštovanjem”, „blagoslivljajte one koji vas progone”, „budite istomišljenici među sobom”.

Hoće se reći da kad kršćanin tako čini, to proizlazi iz njegova novog života – onoga koji dijeli s Isusom, po Duhu koji prebiva u njemu.

Ta očitovanja ljubavi u sebi imaju moć što suzbija smrt. Takvu se ljubav ne može poraziti. Ona uništava mržnju, iskorjenjuje strah. Ona neće zastati pred ljudskom otvrdnulošću. Vladat će i kad sve ideologije povijesti budu poražene i bačene u jamu sramote.

Otkupljeni smo radikalnim Božjim činom

Oblik kršćanstva koji se zadovoljava teološkim postavkama, transcendentnim načelima, altruističkim projektima i moralističkim praksama ne funkcionira!

Otkupljeni smo radikalnim Božjim činom. Za to je trebala mučna smrt, čudesno uskrsnuće i slavno uznesenje. Ništa manje od toga ne bi riješilo naš problem. Radikalni čin milosti traži radikalni odgovor vjere. Božja milost prema nama ne stvara mlakog moralista koji pokušava biti bolji.

Oni što su rođeni od Duha prožeti su radikalnom ljubavlju, koja pokazuje radikalno alternativno kraljevstvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naš svijet očajnički treba nadu koja dolazi od Onoga koji daje svoj život sada i zauvijek. Oni koji se predaju toj nadi otkriju da ona funkcionira.

Dudley Hall | The Stream

Prijevod: Ana Naletilić


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 26. rujna 2018.

Možda vam se svidi