DOSTOJANSTVO ČOVJEKA
16 istina koje proizlaze iz katoličkog učenja o jedinstvu duše i tijela
Ako su tijelo i duša jedno – onda to znači sljedeće…
Čovjekova duša i tijelo zajedno čine jednu stvarnost. Mi nismo duše koje zarobljene u tijelu čekaju trenutak u kojem će biti oslobođene, niti smo samo tijela s koja su razvila napredne funkcije mozga.
Crkva govori o “dubokome” jedinstvu duše i tijela. Duša i tijelo “nisu dvije naravi koje su ujedinjene, nego njihovo jedinstvo formira jednu jedinu narav”.
Teško je naglasiti koliko je važno ovo učenje i kako ga često mi pogrešno tumačimo. Donosimo vam 16 istina koje slijede iz katoličkog učenja o jedinstvu duše i tijela.
1. Čovjek je plemenito biće
“Kakvo je remek-djelo čovjek!” rekao je Hamlet. “Kako uzvišen umom! Tako neizmjeran u sposobnosti! U liku tako skladan i u kretnji divan. Kako je sličan anđelu u djelovanju! U shvaćanju na Boga nalik. Ljepota svijeta! Paragon životinja!”
Mislim da je Hamlet otprilike pogodio, mi smo napola životinje, a napola “anđeli”; satkani smo od praha i sanjamo o nebu. U Knjizi Postanka čitamo kako Bog stvara čovjeka od zemlje i udahnjuje život u njega.
Ako je Crkva u pravu, mi smo plemenita i prekrasna bića; ako je Crkva u krivu, mi smo samo vrlo razvijeni autonomni receptori užitka.
2. Umjetnost može biti prekrasna
Dok stvaramo umjetnost izražavamo nedodirljive ideje putem materije koju možemo dotaknuti, okusiti, čuti ili vidjeti. Preko naših osjetila umjetnost progovara našim dušama.
Ako je Crkva u pravu u pitanju tijela i duše, umjetnost je onda poveznica koja nas spaja sa stvarnošću koja je iznad nas samih. Ako je Crkva u krivu, umjetnost je samo vježba u našoj domišljatosti koja nas ne vodi dalje od naših tjelesnih osjetila.
3. Zakoni su važni
Bitno je što činimo s našim tijelima, bez obzira na to kakve su naše nutarnje namjere. Naša tijela su stvarno mi i odgovorni smo za svoja djela.
Ali ako je Crkva u krivu, mi nemamo pravo optuživati ili kriviti druge jer nemamo načina za prosuđivanje tuđih namjera, zato što njihova tijela jednostavno reagiraju na sile za koje ona nisu odgovorna.
4. Božje utjelovljenje je moguće
Rane kristološke hereze pokušale su odvojiti Isusovu božansku od njegove ljudske naravi: Je li njegova duša bila Bog, ali ne i njegovo tijelo? Je li on niži Bog zbog svojega tijela? Je li postao Bog, primjerice, pri krštenju? Jedinstvo duše i tijela rješava te hereze: Bio je od početka onaj tko jest: pravi Bog i pravi čovjek.
Ako je Crkva u krivu u svom naučavanju o jedinstvu duše i tijela, onda Isus ne može biti Bog i mi ne možemo biti otkupljeni. Ako je Crkva u pravu, naša vjera nije uzaludna.
5. Izgled crkve je važan
Ako duša i tijelu nisu jedno, onda je i nevažno kako crkve izgledaju; to je samo tvoje tijelo koje reagira na nešto. Ako su tijelo i duša jedno, crkve bi trebale biti veličanstveni spomenik Božjoj uzvišenosti.
6. Važno je kako ukrašavamo crkve
Bez učenja o jedinstvu duše i tijela, crkve bi trebale biti prazne ili usredotočene na geometrijske oblike koji bi spriječili naše tijelo da odvraća pažnju duši. S ovim učenjem, crkve bi trebale biti ispunjene ikonama i kipovima koji su dopadljivi našoj tjelesnoj naravi.
7. Sakramenti su nužni
Bez učenja o jedinstvu duše i tijela, bilo bi beskorisno gledati na materiju kao prenositeljicu milosti.
S ovim učenjem, možemo imati pristup Božjoj milosti kroz obične osjetilne stvarnosti koje se preobražavaju posredstvom svećenika: voda, kruh, vino, pomazane ruke, izgovorena riječ…
8. Marija je posebna
Bez nauka o jedinstvu duše i tijela, Marija je samo surogat-majka koja je nosila jedino Isusovo tijelo.
S ovim naukom, Marija je Majka Božja.
9. Sveci su važni
Bez tog nauka, slavili bismo samo otajstva Kristova života.
S njim, možemo slaviti velike muškarce i žene koji su svojim životima imali udjela u Kristovu životu.
10. Seks je važan
Bez ovog nauka, spolnost je samo pitanje zabave te broj i vrsta partnera nije važan.
S njim, spolnost je najintimnija duhovna poveznica koja može postojati između muškarca i žene – stoga se prema njoj treba odnositi s poštovanjem i svrhovitošću.
11. Djela milosrđa su važna
Bez ovog nauka, prehranjivanje, pružanje odjeće i zaklona su pitanja javne pristojnosti, a ne djela milosrđa.
S njim, nismo samo upravitelji tjelesnih potreba, nego iskazujemo ljubav prema drugima.
12. Trebali biste više vježbati…
Ako odbacimo ovo učenje, vođenje brige o vlastitome tijelu nije važno – na kraju krajeva važnija je duša. Međutim, činjenica da je tijelo stvarno dio onoga tko ti jesi znači da se prema njemu trebaš ispravno odnositi.
13. … ali ne previše
Kao posljedicu ovog učenja, Crkva “odbacuje neopaganske ideje koje promiču kult tijela, koje žrtvuju sve za njega i idoliziraju fizičko savršenstvo i sportski uspjeh.”
14. Brak nije pravni konstrukt
Bez ovog nauka, brak bi bio samo ugovor između dvoje ili više ljudi koje povezuje obostrana ljubav ili međusobne potrebe.
S njim, brak je zajednica muškarca i žene s krajnjim ciljem rađanja i odgoja djece.
15. Biti “pro-choice” nema smisla
Bez ovog nauka, imamo “pravo na izbor” bez obzira na posljedice koje taj izbor sa sobom nosi.
S njim, ako kažemo da smo “pro-choice” s obzirom na pobačaj, zapravo govorimo da smo za pobačaj.
16. Tvoji spolni organi i broj kromosoma su važni
Ako tvoje tijelo i duša nisu jedno, tvoj spolni identitet je skriven od drugih. Ako su tijelo i duša jedno – tada ljudi oko tebe mogu reći tko si ti.
Tom Hoopes – Aleteia. org
Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net