Neokatekumenski put (ili kraće “neokatekumeni”) je pokret nastao unutar Katoličke Crkve koji su 1964. godine u Španjolskoj osnovali Kiko Argüella i Carmen Hernández, s ciljem obnove kršćanske vjere kod odraslih vjernika kroz postkrštenički katekumenat. Biblija je ključni element na tom putu, a u srcu neokatekumenata je euharistija.

Neokatekumeni na poseban način vrjednuju i slave vazmeno bdjenje, a metodološka specifičnost im je katehizacija i kerigmatski navještaj (naviještanje evanđelja koje poziva na osobni susret s Isusom Kristom, obraćenje i vjeru).

Cilj im je otkriti i nadopuniti ono što nedostaje kršćanima današnjega doba, što se na poseban način čini otkrivanjem snage i ljepote krštenja. Priznati su od Vatikana i djeluju uz odobrenje mjesnih biskupa. Sudjeluju u životu Crkve, primaju sakramente te poštuju katolički nauk i hijerarhiju.

Neokatekumenska euharistija

Neokatekumeni euharistiju obično slave u malim zajednicama subotom navečer, kao što to čine npr. adventisti sedmoga dana (poznati i kao “subotari”), pa nekima može izgledati da neokatekumeni svetkuju subotu. Međutim, to nije istina. Njihovo subotnje slavlje nije izraz svetkovanja subote, nego liturgijsko slavlje vigilije nedjelje – večernje mise koja po katoličkom liturgijskom kalendaru pripada nedjelji (počiva na židovskoj i ranokršćanskoj praksi gdje dan počinje navečer prethodnog dana).

Dakle, neokatekumeni svetkuju nedjelju, kao i cijela Katolička Crkva, i nisu subotari.

Tko su “subotari”?

“Subotari” je kolokvijalni izraz koji se u hrvatskom jeziku najčešće koristi za adventiste sedmoga dana i slične vjerske skupine koje doslovno svetkuju subotu kao dan Gospodnji. Oni se pritom pozivaju na starozavjetnu zapovijed o svetkovanju sedmoga dana u tjednu (subote).

Međutim, vjera, nauk i praksa pripadnika Neokatekumenskog puta potpuno su u skladu s Katoličkom Crkvom. Razlika između njih i “subotara” je temeljna i duboka – u teologiji, liturgiji i razumijevanju Objave.