Na fotografijama s krštenja sina bivšeg Dinamova igrača Juniora Fernandesa i Marte Radić Fernandes mnogima je upalo u oči kako je u crkvi s obitelji Fernandes bio i pas.

Dio onih koji su komentirali fotografiju reagirali su vrlo negativno prema činjenici da je u crkvu uvedena životinja, pa smo pokušali doći do odgovora jesu li u pravu.

Prije nekoliko godina na pitanje prihvatljivosti donošenja ljubimaca u crkvu na katoličkom portalu Zenit odgovorio je vlč. Edward McNamara, profesor liturgije s papinskog sveučilišta Regina Apostolorum.

Profesor McNamara napisao je kako nije pronašao nikakvo crkveno pravilo o ovome pitanju, iz čega proizlazi da u većini slučajeva odluku donosi svećenik u skladu s općim principima i pojedinim situacijama.

U većini slučajeva, ipak, naglašava McNamara, svećenici ne dopuštaju vjernicima donošenje ljubimaca u crkvu, osim u iznimnim slučajevima poput, primjerice, psa vodiča za slijepu osobu, a ovakav stav ispravnim smatra i većina vjernika.

“Većina ljudi smatra neprimjernim donijeti vlastitog ljubimca u crkvu i bilo bi im neugodno kada bi drugi donijeli svoje”, piše profesor liturgije, te navodi nekoliko razloga za to.

Prvi je taj što vjernici dolaze u crkvu kako bi s potpunom pozornošću slavili Boga. S druge strane, ako se žele zabavljati, odlaze na koncert ili predstavu. „Baš kao što ostavljaju ljubimca samog kod kuće u mnogim drugim prilikama, poput odlaska na posao, kazalište ili formalni društveni događaj“, piše McNamara, „imaju još više razloga ne donositi ih u crkvu“.

Nadalje, „ljubimci nemaju koristi od slavljenja“ osim kada se odvijaju godišnja blagoslivljanja životinja na blagdane pojedinih svetaca, poput Franje Asiškog. Ipak, i u tim slučajevima, „čitava ceremonija blagoslivljanja se obično održava izvan, a ne unutar crkvene zgrade“, navodi profesor sa sveučilišta Regina Apostolorum.

Na koncu, čak i najizdresiraniji i najčišći psi mogu izazvati alergijske ili fobične reakcije kod brojnih vjernika, a većina vjernika ne bi htjela biti izvor nelagode drugima koji sudjeluju na misi.

Sve ovo, podsjeća McNamara, ne znači da Crkva ne cijeni životinje kao dio Božjeg stvorenja o čemu na izričit način govori Katekizam Katoličke Crkve koji u točkama 2415 – 2418 govori o pravilnom odnosu prema životinjama.

Između ostaloga, Katekizam kaže kako Bog životinje „okružuje svojom providonosnom skrbi“ te da su ljudi dužni „prema njima biti dobrohotni“, podsjećajući „s kojom su nježnošću sveci, kao sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri, postupali prema životinjama“.

U skladu sa svime navedenim, iako možda ne postoji izričita norma o dovođenju ljubimaca u crkvu, može se reći da je osjećaj za svetost prostora i čina koji se u njemu odvija, kao i želja za poštivanjem drugih vjernika, doveo do široko prihvaćenog stava kako svećeništva tako i laika, da boravljenje životinja u crkvi, osim u iznimnim situacijama, ne bi trebalo biti dopušteno. Time se ne želi reći da Crkva ne poštuje životinje kao Božja stvorenja, ali se jasno daje do znanja da čovjek ima povlašten položaj u odnosu na životinju po pitanjima odnosa s Bogom.

Ivo Džeba | Bitno.net