Nadbiskup Louisvillea u američkoj saveznoj državi Kentucky pamti prigodu u kojoj ga je šestogodišnja djevojčica upitala: “Zašto je moj brat rođen s autizmom?”

Nadbiskup Joseph Kurtz nedavno se u televizijskom intervjuu za EWTN prisjetio tog susreta, piše CNA.

“Odgovorio sam: ‘Kada nas dvoje dođemo na Nebo – a nadam se da oboje hoćemo – oboje imamo mnogo pitanja za postaviti”, prisjetio se Kurtz.

Nadbiskup je potom pitao djevojčicu voli li svojega brata. Ona je odgovorila da ga voli. Kurtz je rada rekao: “Jedno od pitanja koje ne moramo ni postaviti jest hoće li tebe i mene promijeniti ljubav koju gajimo za našu braću”.

“To je dar na kojemu već možemo početi zahvaljivati Bogu”, istaknuo je nadbiskup, govoreći iz osobnog iskustva: njegov stariji brat, George, bolovao je od Downova sindroma.

“Ne mogu zamisliti dvojicu braće koji bi se bolje slagali od nas dvojice”, rekao je nadbiskup Kurtz. “Nešto što sam naučio jesr da život nije problem koji treba riješiti, nego misterij koji treba živjeti”, dodao je, citirajući Sørena Kierkegaarda.

Nadbiskup je naglasio kako oni koji provode vrijeme s bolesnim ljudima ili ljudima s invaliditetom prime više nego što su dali.

“Uistinu, kada uz sebe zadržimo nekoga, a posebno nekoga s teretom bolesti ili invaliditeta, ta osoba nas ima mnogo toga za naučiti”, zaključio je.

Katolička Crkva poštuje ljepotu svakog ljudskog bića, istaknuo je Kurtz.

“Temelj našega crkvenog nauka vrlo je jednostavan: to je veliko dostojanstvo svake osobe”, rekao je. “Ne mjerimo ljude po tome koliko novca imaju ili koji posao rade, kao niti po tome boluju li od nekog poremećaja – svaka osoba velika je u Božjim očima i svaka je dragocjena”, zaključio je nadbiskup Kurtz.