Bog stvara mudrošću i ljubavlju

Vjerujemo da je Bog stvorio svijet po svojoj mudrosti. Svijet nije proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti: “Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno” (Otk 4,11). “Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! Sve si to mudro učinio” (Ps 104,24). “Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim” (Ps 145,9).

Bog stvara “iz ničega”

Vjerujemo da Bogu pri stvaranju nije potrebno ništa što bi prije bilo ni bilo koja pomoć. Stvaranje nije ni neko nužno proizlaženje (emanacija) iz božanske suštine. Bog slobodno stvara “iz ničega”. Što bi bilo neobično da je Bog načinio svijet od neke postojeće tvari? Neki ljudski obrtnik, kad mu se dade neki materijal, pravi od njega što želi. Ali Božja se moć pokazuje upravo u tome što on ni od čega čini sve što hoće.

Vjera u stvaranje “iz ničega” posvjedočena je u Svetom pismu kao istina puna obećanja i nade. Tako majka sedmorice sinova hrabri djecu na mučeništvo: Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život, niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima. (…) Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je tako nastao i ljudski rod (2 Mak 7,22-23.28).

Budući da Bog može stvarati “iz ničega”, Bog može po Duhu Svetom i grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce, i umrlima po Uskrsnuću tjelesni život, jer on “oživljuje mrtve i ono što nije zove da bude” (Rim 4,17). A budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasja svjetlo, moče dati i svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju.

Bog stvara uređen i dobar svijet

Ako Bog stvara s mudrošću, stvorenje ima svoj red: “Ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri” (Mudr 11,20). Stvoreno u vječnoj Riječi i po njoj, koja je “slika Boga nevidljivoga” (Kol 1,15) ono je određeno i usmjereno prema čovjeku, koji je slika Božja, i sam pozvan u osobni odnos s Bogom. Naša pamet kao sudionica svjetlosti Božjeg uma može dokučiti što nam Bog kaže po svome stvorenju, doduše ne bez velikog napora i u duhu poniznosti i poštovanja pred Stvoriteljem i njegovim djelom. Stvorenje je proizašlo iz Božje dobrote te ima u njoj udjela (“I vidje Bog da je dobro (…) veoma dobro”:Post 1,4.10.12.18.21.31). Jer Bog hoće stvorenje kao dar čovjeku, kao baštinu njemu namijenjenu i povjerenu. Crkva je više puta morala braniti dobrotu stvorenja, pa i tvarnoga svijeta.

Bog nadilazi stvorenje i u njem je prisutan

Bog je neizmjerno veći od svih svojih djela: “Veličanstvom nebo natkriljuje” (Ps 8,2) i “nedokučiva je veličina njegova” (Ps 145,3). A budući da je neograničen i slobodan Stvoritelj i prvi uzrok svega što postoji, Bog je prisutan u najdubljoj nutarnjosti svojih stvorova: “U njemu živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17,28). Po riječima sv. Augustina on je “viši od najvišega u meni, nutarnjiji od najnutarnjijeg u meni”.

Bog uzdržava i ravna stvorenjem

Po stvaranju Bog ne prepušta stvorenje njemu samome. Daje mu ne samo da bude i da postoji, nego ga svaki čas uzdržava u bitku, daje mu da djeluje i nosi ga prema njegovu cilju. Priznati tu potpunu ovisnost o Stvoritelju izvor je mudrosti i slobode, radosti i povjerenja: Jer ti ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio, jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života (Mudr 11,24-26).

Izvor teksta: Katekizam Katoličke Crkve