Crtica iz života svetog Ilije osobito mi je draga. Bilo je to u ona davna proročka vremena, kada je sveti Ilija nastojao svim žarom svoga srca revnovati za Boga i njegov zakon. Međutim, proročka se riječ uvijek teško prihvaća, budući da od svakoga koji je sluša traži promjenu i obraćenje. A na to čovjek nije uvijek spreman. Pogotovo na to nisu bili spremni Izraelci Ilijina vremena. Zbog toga su ga progonili. Odbacili su ga. Morao je bježati pred gnjevom kralja i kraljice. Situacija jeza Iliju bila doista očajna.

Ilija bježi kroz pustinju. Nije mu lako. Sam je, prognan, žedan i gladan. Tako umoran od života sjeda pod smreku i poželje umrijeti: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih!” (1 Kr 19,35). Međutim, Bog se s time ne slaže. On daruje Iliji vode i kruha i Ilija mora nastaviti svoj životni put i ostvariti svoj životni zadatak.

“Već mi je svega dosta!” Nije li to i naša situacija, ne osjećamo li se u mnogim časovima života kao i Ilija u onom teškom trenutku? Čovjeku dođe muka, dojadi mu život. Osjeća da mnogi zahtjevi nadmašuju njegove sile i osjeća napast da bi bolje bilo da ga nema. Osjećamo svoje granice i mislimo da nam nije moguće preko njih.

To je uvijek tako kada računamo samo na svoje sile. Međutim, tu je Bog. On je na početku tvoga postojanja. On je u korijenu tvoga bića. Od njega si primio tajnu života. On te je obdario životom. Bog jedini znade izvorište i smisao tvoga postojanja. On jedini sve zna. On pozna i tvoje granice i tvoje mogućnosti. Od njega svaki život dobiva svoj smisao i sadržaj. Temeljno je, dakle, otvoriti se smislu života i tražiti u njemu tajnu volje Božje.

Sve to nije nemoguće. Kada je netko do dna duše usmjeren prema ljubljenom biću; kada netko osjeti da mu je život ispunjen tim dragocjenim iskustvom ljubavi prema nekome, onda kao da nema granica. Htio bi učiniti sve što je moguće za ljubljeno biće. Uvijek je čudesno vidjeti kako čovjek u ljubavi smogne snage i domišljatosti za toliko toga. On ljubav doživljava kao neposredan izvor svoje nove snage. Kada je u toj ljubavi prisutan Bog, onda i ono ljudski nemoguće postaje moguće, budući da je bezgraničan Onaj koga ljubimo.
Ilija je posustao. Bilo mu je svega dosta. Međutim, Bog nije nikada na granici svojih mogućnosti. On svojem sluzi Iliji daje snagu, daje mu hranu i piće. Ilija, okrijepljen, ide dalje. Sve do cilja.
I nama Bog daje snagu. U Isusu Kristu postao je naš suputnik. U njemu nam je postao hranom i pićem. Pridiže nas u časovima kada pomišljamo da nam je svega dosta. Bogu ništa nije nemoguće. On nam daje snagu koja je iznad ljudskoga iskustva umora i klonulosti. I pred nama je još dalek put života.
Na tom putu nismo sami. Bog je s nama.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pripravi srce za susret”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.