Hrabrost, hrabrost! Idimo čvrsto i uspravno svojim putem kroz ovu suznu dolinu. Nosimo ponizno i strpljivo na ramenima križ.

Bog nam govori! Treba li nas to zabrinjavati govori li nam iz gorućeg grma ili u mirisu cvijeta? Ne znam je li nam ikada govorio u mirisu cvijeta, ali dobro znam da nam je govorio u pustinji i u gorućem grmu. Idimo zato svojim putem na­prijed ili prema gore, iako su zla vremena i premda se noć spušta. Samo hrabro, Bog je s tobom! I vjeruj mi: vrijeme ti je povoljnije za putovanje ne­go kad sunčeve zrake počnu žariti oko tvoje glave.

Ne kažem ti da ne smiješ usmjeriti svoja razmišljanja na brige koje te zaokupljaju. Jer tvoja će mi duša odgovoriti da je tvoja bol prejaka da bi je mogao zaboraviti. Ali ja ti kažem: promotri svoju patnju u svjetlu križa. Tada će ti ona postajati sve manja i manja, a ako i neće biti manja, onda će pred tobom biti sveta i ti ćeš ljubiti svoju gorčinu više nego slatkoću svake utjehe koju bi mogao pronaći negdje drugdje.

Prije svega razmisli o jednome: tvoja patnja bi bila strahovito teška kad bi je ti sam morao nositi. Ali to je jaram koji ti Gospodin pomaže nositi i on sam nosi te zajedno s teretom.

Kažeš da u nutrini jako trpiš što tvoje srce ne uzvraća svome Bogu u pobjedonosnoj ljubavi i svetom klicanju, jer ako bi i osjetio tu nježnu ljubav, onda bi ti nedostajala utjeha duše, a kad bi osjećao utjehu duše, tvoja duša ne bi toliko trpjela. – Ali Božja ljubav nije u duhovnoj utjehi i svetoj nježnosti. Inače Spasitelj ne bi ljubio svoga nebeskog Oca u onom trenutku kad je njegova duša bila žalosna sve do smrti i kad je zavapio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” A ipak je prinio upravo tada najveću žrtvu ljubavi koju si zemlja i nebo mogu uopće zamisliti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.