1. Često se uteci k izvoru milosti i božanskoga milosrđa, k izvoru dobrote i čistoće, ako hoćeš da se oslobodiš od svojih strasti i pogrešaka i da se ojačaš i da budeš oprezniji protiv sviju napasti i đavolskih spletaka.

Zna đavao, kakva korist i koliki lijek izvire iz svete pričesti, pa zato na svaki način i svakom zgodom hoće, da pobožne vjernike, koliko može, odbije i zasmete.

2. Mnoge baš sotona tada napastuje, kad stupaju svetoj pričesti.

Jer taj zli duh (kako se kaže u knjizi Jobovoj) dolazi među sinove Božje, da ih svojom običnom lukavošću smete ili da ih preplaši i  zbuni, samo da im umanji želju, ili da im vjeru u borbi oduzme, da se možda ne bi uopće pričešćivali, ili barem da budu dobro pripravljeni.

Ne treba, dakako, nikako hajati za njegovu lukavost i zavaravanje, makar kako bila ružna i strašna, već sve mu treba odbiti natrag na njegovu glavu. Treba ga dočekati prezirom i omalovažavanjem, niti valja zbog njegovih nasrtanja i smetanja propustiti svetu pričest.

3. Često nam smeta i prevelika briga za valjanu pobožnost i neki strah jesmo li se dobro ispovjedili.

Slušaj savjete mudrih ljudi i odstrani strah i bojažljivost, jer sve to smeta milosti Božjoj i sprječava pobožnost duše.

Ne propusti svetu pričest zbog kakvog malog nemira ili poteškoće, nego se brzo ispovjedi i rado opraštaj sve uvrede drugima!

Ako si pak ti koga uvrijedio, ponizno moli za oproštenje, pa će Bog i tebi rado oprostiti.

4. Što koristi, ako dugo zatečeš s ispovijedi ili odgađaš svetu pričest? Daj očisti srce što prije možeš, isiši otrov, požuri se upotrijebiti lijek i oćutit ćeš, da ti je bolje nego ako dugo odgađaš.

Ako je danas zbog čega propustiš, sutra će možda doći druga važnija izlika, i tako bi ti mogao ostati dugo bez pričesti i postati sve nesposobniji.

Štogod brže možeš, zabaci lijenost i lagodnost.

Nema nipošto smisla, ako živiš dugo uzbuđen i uznemiren, i ako se zbog dnevnih neprilika odalečuješ od svete pričesti. Dapače silno škodi dugo odlaganje pričesti, jer takovo odlaganje obično donosi i opasnu duhovnu mlakost.

Nažalost, gdjekoji mlaki neuredni kršćani rado izrabljuju svaku priliku samo da odgode ispovijed, a svetu pričest zato žele odgoditi, samo da ne budu dužni bolje na se pripaziti.

5. Jao, kako malo ljube i kako su slabo pobožni svi, koji svetu pričest tako lako zanemaruju.

Kako je sretan i Bogu ugodan onaj čovjek, koji tako živi i komu je savjest čista, da bi se svaki dan mogao pričestiti, kad bi smio i mogao bez zamjerke.

Ako se baš katkad ustegne iz prave poniznosti ili iz opravdana razloga, valja ga pohvaliti zbog tog strahopočitanja.

Ali ako se lijenost potkrade, sami se moramo obodriti i činiti, što nam je moguće, a Gospodin će biti u pomoć našoj živoj želji radi dobre volje, na koju osobito gleda.

6. A ako je tko zakonito zapriječen, treba da ima uvijek dobru volju i pobožnu nakanu pričestiti se, pa će  tako zadobiti plodove Sakramenta.

Jer svaki se pobožan čovjek može svaki dan i svaki čas, spasonosno i bez ikakve zabrane, duhovno pričestiti.

A u neke stalne dane i u određeno vrijeme treba ipak da primi tijelo svojega Otkupitelja sa srdačnim strahopočitanjem. Ali pritom treba da više pazi na čast i slavu Božju nego na svoju utjehu.

Jer toliko se puta duhovno pričešćuje i nevidljivo krijepi, kolikogod puta pobožno razmišlja o tajni Utjelovljenja Kristova ili o njegovoj muci, pa mu raste ljubav prema Kristu.

7. Tko se priprema na pričest samo pred svetkovinom ili po kakvom običaju, vrlo će često  biti nepripravan.

Blažen, tko se Gospodinu sasvim predaje, kolikogod puta služi svetu misu ili se pričešćuje.

Toma Kempenac

Primjena i molitva

Po želji božanskoga Spasitelja, a po izričitoj izjavi vrhovnog duhovnog glavara Crkve možemo se dnevno pričešćivati, što u prijašnjim vjekovima nije bilo moguće, jer su i najsvetije osobe smjele samo dva puta na tjedan pristupiti gozbi Gospodnjoj. Zahvaljujmo Spasitelju, što je tako širom otvorio vratašca svetohraništa, da ga bez razlike staleža, naobrazbe, dobi i blagostanja dnevno možemo primati u svoje srce bez većih priprava, osim čista srca i dobre nakane na Božju slavu, a ne radi ljudi. Neka bude i nama dnevna pričest svagdanja potreba duše. Ako smo zapriječeni sakramentalnom pričešćivanju, primimo ga duhovno za željom, osobito kad ga pozdravljamo u crkvi.

O, žrtvo ti spasonosna,

Što otvaraš nam širom raj,

Sred rvanja smrtonosna,

Pomaži, štiti, snage daj!

(Himan sv. Tome Akvinskog)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net