Život svete Jozefine Bakhite, čiji spomendan slavimo 8. veljače, život je izvanredne snage u trpljenju, i herojskoga opraštanja pri suočavanju s okrutnošću drugih. Ovu sudansku sveticu, koja je bila nećakinja poglavice svojega sela, oteli su trgovci robljem 1877. godine, kada je bila djevojčica od tek sedam ili osam godina. Bila je traumatizirana, prema njoj su se loše odnosili, i mnogo je puta bila prodana. Jednom je prigodom bila tako strašno pretučena da mjesec dana nije mogla ustati iz kreveta. Nakon što su je prodali obitelji turskoga generala, Jozefinu su mučili urezujući po njoj 114 dubokih rezova britvom, koje je njezina “gospodarica” i zlostavljačica napunila solju, od čega su djevojci po tijelu ostali trajni ožiljci. S vremenom je postala robinja talijanskoga vicekonzula, koji ju je odveo u Italiju, gdje je čuvala njegovu kćer. Tamo je, u Veneciji, upoznala sestre redovnice kanosijanke i upoznala se s kršćanstvom. Zahvaljujući tim redovnicama otkrila je svoj identitet djeteta Božjega, i kada su je htjeli natjerati da se s vicekonzulovom obitelji vrati u Sudan, ona je odmah odbila. Uslijedila je pravna bitka, a talijanski sudovi presudili su da je Jozefina Bakhita u očima zakona slobodna žena. Svoj je život dala Isusu, postajući i sama sestrom kanosijankom, i svesrdno služeći Crkvi do svoje smrti.

Tijekom svojega ropstva, sveta Jozefina Bakhita pretrpjela je strašno zlostavljanje, koje većina nas ne može ni zamisliti. To što je ona ponudila oproštenje svojim zlostavljačima teško je shvatiti. (Jednom je prilikom rekla da bi poljubila ruke onima koji su je oteli i zlostavljali, jer je za vrijeme svojega ropstva upoznala kršćanstvo i kanosijanski red.)

Čitajući njezinu priču, uvijek me se kod svete Jozefine najviše dojmila ta snaga i nevjerojatna milost, ali dok nisam pročitala encikliku pape Benedikta XVI. Spe salvi („U nadi spašeni”) nisam shvaćala njezinu priču kao izvanredan primjer toga kako vrlina nade izgleda na djelu.

U Spe salvi papa Benedikt XVI. piše: „Upoznati Boga – pravoga Boga – znači primiti nadu.” On tu istinu oprimjeruje pripovijedajući Jozefininu priču, objašnjavajući što je ona upoznala: da ju je Bog „doista poznavao, da ju je On stvorio – da ju je On uistinu ljubio. […] Bila je poznavana i ljubljena, i bila je iščekivana. […] Sada je imala nadu – ne više naprosto skromnu nadu pronalaska gospodara koji će biti manje okrutni, nego veliku nadu: ‘Ja sam zasigurno ljubljena, i što god mi se dogodi – ta me Ljubav čeka. Dakle, moj je život dobar.’ Spoznajom te nade bila je otkupljena, ne više ropkinja, nego slobodno dijete Božje.”

Zbog traume koju je doživjela kada je odvedena u ropstvo, sveta Jozefina nije se sjećala svojega pravoga imena, i prihvatila je ime „Bakhita” – „ona koja ima sreće” – a koje su joj dali trgovci robljem. Bio joj je ukraden njezin identitet kao plemenite rodbine seoskoga poglavice, ali Jozefinina kršćanska vjera pružila joj je mnogo dublji identitet – onaj kćeri Krista Kralja. Izabrala je ime Jozefina, u čast svetome Josipu, koji je primjer velike nade, i čija je nada u Boga bila motiv svega što je činio.

Mi smo toliko skloni razmišljati o nadi kao o pasivnoj vrlini. „Nadam se da će se to nešto dogoditi”, možemo razmišljati dok mirno sjedimo i sanjamo o nečemu što priželjkujemo u budućnosti. No nada je suprotnost pasivne vrline – to je vrlina, dana Božjom milosti, koja nas potiče da idemo naprijed, potiče nas da djelujemo! Sveta Jozefina Bakhita upoznala je Isusa Krista, izvor nade, i našavši svoj istinski identitet – ne zasužnjene žene, nego kćeri Krista Kralja – bila je motivirana da djeluje. Njezina nada potaknula ju je da bude snažna i da izdrži, da se bori za svoju slobodu i ljudsko dostojanstvo. Stvarnost Krista potaknula ju je da djeluje prkoseći zlu ropstva i da postane redovnicom, sa željom da dijeli Kristovu nadu s trpećim svijetom.

Ako imamo vrlinu nade kakvu nam je pokazala sveta Jozefina Bakhita, i kakvu papa Benedikt XVI. opisuje u Spe salvi, kada budemo suočeni s nepravdom, nećemo mirno stajati. Mi svjedočimo dubljoj stvarnosti nego što nam je nudi pali svijet – stvarnosti ukotvljenoj u Kristu, našoj Nadi. Nada oblikuje ne samo naš identitet bića koje Bog poznaje i ljubi, nego naglašava i dostojanstvo drugih ljudi, koji su također stvoreni na Njegovu sliku, i pokreće nas naprijed u potrazi za istinom i pravdom.

Sveta Jozefina Bakhita, moli za nas!

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.