Veliki sam poklonik svete Faustine Kowalske, pa sam prije nekoliko godina odlučio pročitati čitav „Dnevnik sv. Marije Faustine Kowalske – Milosrđe Božje u mojoj duši”. Prije sam čitao dijelove te knjige, ali ovoga puta htio sam stvarno posvetiti vrijeme tome što je pisala sveta Faustina. Toplo preporučujem ovu knjigu, i kao poticaj na to ispričat ću vam o jednoj spoznaji koju nisam očekivao pronaći u njezinu „Dnevniku”.

Ne znam tko mi je to rekao, ali ostalo mi je u glavi da je netko duhovnost svete Faustine nazvao „kristocentričnom”. Mislim da to ima smisla, ali i Blažena Djevica Marija više se puta ukazala svetoj Faustini i govorila joj, pa ne bih rekao da tu manjka marijanskoga aspekta.

No ono što me se dojmilo još i više od kristocentričnoga karaktera njezine duhovnosti bilo je nešto što bih nazvao duhovnošću svećenika kao drugoga Krista (alter Christus). Sveta Faustina rekla je mnogo važnih, a nekada i uistinu iznenađujućih stvari o svećenicima! Na primjer, ona često hvali važnost svećenika za posvećivanje čovjekove duše:

​„O svećenici, vi goruće svijeće što rasvjetljujete ljudske duše, neka se vaša svjetlost nikada ​ne ugasi.” (75)

​„Duša koja je vjerna Bogu ne može sama potvrditi svoja nadahnuća – mora ih podvrgnuti ​nadzoru veoma mudroga i učenoga svećenika, i dok ne bude posve sigurnom, treba ostati ​sumnjičava prema tim nadahnućima.” (139)

​„Velika je božanska milost koja prati te svećenikove riječi. Duša osjeti snagu i hrabrost za ​borbu.” (321)

No ona ponekad upozorava na opasnosti i razočaranja od svećenika koji ne žive svu uzvišenost svojega poziva:

​„Kada za vrijeme ispovijedi osjetim kod svećenika nesigurnost, ne otvorim svoju dušu do ​njezinih dubina, nego samo optužim sebe za svoje grijehe. Svećenik koji nije u miru sam sa ​sobom neće moći nadahnuti mir u drugoj duši.” (75)

​„Veoma žalim duše koje naiđu na neiskusne svećenike.” (596)

​„O Isuse, daj nam revnih i svetih svećenika! O, kako je veliko dostojanstvo svećenika, no, ​koliko je – istovremeno – velika njegova odgovornost! Mnogo ti je dano, o svećeniče, ali od ​tebe će se također mnogo tražiti.” (941)

Ona ponekad objašnjava svojim riječima što ju je Isus poučio o svećenicima:

​„Gospodin Isus iznimno štiti svoje predstavnike na zemlji. Veoma je blisko sjedinjen s ​njima, i zapovijeda mi da njihovo mišljenje stavljam iznad Njegova. Upoznala sam veliku ​bliskost koja postoji između Isusa i Njegovih svećenika. Isus brani sve što svećenik kaže, i ​često se slaže s njegovim željama, i ponekad stvara svoju vlastitu vezu s dušom ovisno o ​svećenikovu savjetu.” (1240)

I bilježi riječi koje joj je Isus rekao:

​„Došao sam vršiti volju svojega Oca. Pokoravao sam se svojim roditeljima, pokorio sam se ​svojim mučiteljima, a sada se pokoravam svećenicima.” (535)

Sveta Faustina čak je imala viđenje majke Božje u kojemu se Marija pokazala kao „Majka Božja, Majka svećenika”:

​„Usred velikoga sjaja vidjela sam Majku Božju odjevenu u bijelu haljinu, opasanu zlatnim ​pojasom. Po cijeloj su haljini bile sitne zvijezde, također zlatne, a rukavi, gore uži, a na dnu ​široki i trokutastih rubova, imali su zlatnu podstavu. Njezin je plašt bio nebeskoplave boje, ​lagano prebačen preko njezinih ramena. Preko njezine glave bio je fino prebačen proziran ​veo, a prekrasan kontrast njezinoj raspuštenoj kosi bila je zlatna kruna, koja je na gornjemu ​rubu imala križiće. Na svojoj je lijevoj ruci držala Dijete Isusa. Nikada prije nisam vidjela ​takvu Blaženu Djevicu. Zatim me Ona ljubazno pogledala i rekla: „Ja sam Majka Božja, ​Majka svećenika.” (1585)

A u dijelu „Dnevnika” koji smatram najneobičnijim, sveta Faustina čak odbija poslušati Isusa zbog svećenikove zapovijedi! Dogodilo se ovako: redoviti ispovjednik svete Faustine bio je odsutan, ali ona je osjećala da mora u ispovijedi reći svoje planove da osnuje novu kongregaciju, posvećenu Božjemu milosrđu, pa je pošla na ispovijed i rekla drugome svećeniku. Kada je po prvi put čuo tu zamisao, rekao joj je da su sva njezina nadahnuća i susreti s Isusom samo iluzije. Zabranio joj je da poduzima bilo što od svega što joj je Isus rekao. Dan kasnije Isus je došao i zatražio da tome svećeniku dadne poruku. No ona je bila poslušna svećeniku i rekla je:

​„Isuse, ja više ne mogu činiti ništa što mi Ti zapovijedaš, jer mi je moj ispovjednik rekao da ​je sve ovo iluzija, i da mi nije dopušteno pokoriti se ijednoj od Tvojih zapovijedi. Neću činiti ​ništa što mi Ti sada kažeš. Žao mi je, moj Gospodine, ali nije mi dopušteno činiti bilo što, a ​ja moram slušati svojega ispovjednika. Isuse, najiskrenije molim tvoje oproštenje.” (645)

Je li itko od Abrahamova vremena govorio Bogu s takvom čvrstinom? Naravno da je to bilo upravo ono što je Isus htio čuti. Sljedećega puta kada je vidjela ispovjednika, on je u svome srcu doživio promjenu, i prihvatio je njezina viđenja i nadahnuća.

Pa čemu onda tolika važnost svećenika kao drugoga Krista? Mislim da je to zato što poruka svete Faustine o Božjemu milosrđu nije nikakvo apstraktno načelo ili zamisao kojoj je cilj da se osjećamo dobro. Radi se o konkretnome prijedlogu svijetu, koji traži i konkretnu primjenu. A tko je bolji da primijeni to milosrđe nego svećenici, koji po odrješenju u sakramentu pokore donose oproštenje grijeha i obnovu božanskoga života u duši? Božje milosrđe izlazi iz Isusova srca, ali ono teče preko riječi i ruku svećenika.

O, gotovo sam zaboravio! Sveta Faustina također navodi i mnogo molitava za svećenike, i čini mi se prikladnim završiti članak jednom od meni najdražih među tim molitvama:

​„O moj Isuse, preklinjem Te u ime cijele Crkve: Podari joj ljubav i svjetlost Svojega Duha, i ​podaj snagu riječima svećenika, kako bi otvrdnula srca mogla biti potaknuta na pokajanje, i ​kako bi se vratila Tebi, o Gospodine. O Gospodine, daj nam svetih svećenika; Ti sâm ih ​očuvaj u svetosti. O Božanski i Veliki Svećeniče, neka ih snaga tvojega milosrđa prati ​posvuda, i štiti ih od đavlovih zamki i zasjeda, koje se neprestano postavlja za duše ​svećenika. Neka snaga Tvojega milosrđa, o Gospodine, razbije i uništi sve što bi moglo ​okaljati svetost svećenika, jer Ti možeš sve.” (1052)

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.