Jeste li se ikada borili da u raspravi u potpunosti shvatite koncept „svetoga predanja”? Osobno sam to doživjela, i iako ga sada bolje razumijem, i dalje mi je veliki izazov prenijeti ga u praksu. Ideja da svoju volju i želje predate Bogu može biti zastrašujuća. Ona zahtijeva visoku razinu pouzdanja i vjere. Poznate su mi mnoge dobre strane te duhovne prakse, ali i dalje može biti teško raskinuti navezanost na materijalno posjedovanje, na osobne ciljeve i želje. Može biti još teže prihvatiti trpljenje, poteškoće, razočaranja i iskušenja. Ipak nastavljam truditi se živjeti načela svetoga predanja tako što redovito molim i razmatram, tražim savjete u primjerima svetaca i od svojih svetih mentora, i pouzdam se u Božji božanski plan, koji je onkraj mojega vlastitoga shvaćanja.

Za mene je veoma teško prakticirati predanje same sebe jer to znači shvatiti da stvari ne ovise posve o meni, da ne mogu postići ono što želim isključivo svojom ograničenom snagom, i da ono što činim često nije dovoljno.

Što je sveto predanje?

Ponekad razmišljamo o „svetome predanju”, i ne shvaćamo što je to točno, ili pak mislimo da je to nešto što doživljavaju samo veliki sveci. Čini nam se da to nema nikakve veze s našim – običnim – životom, ali vjerujte mi kada vam kažem da ništa ne može biti dalje od istine. Zapravo, „sveto predanje” bitno je i primjenjivo na svaki aspekt kršćanskoga života.

„Sveto predanje drugačije je od poslušnosti, koja svoj korijen ima u stožernoj krjeposti pravednosti, dok predanje svoj korijen ima u bogoslovnoj krjeposti ljubavi. Svetim predanjem svoja se volja predaje volji Božjoj: predanje je više od prepuštanja ili podložnosti, jer se ono čini iz potpune ljubavi i pouzdanja u Boga, nakon što smo prvo u sebi ostvarili ravnodušnost prema volji Božjoj, to jest, da nam ništa nije draže nego nešto drugo, nego da uvijek želimo ono što On želi, jer to On želi. U prepuštanju još možemo zadržati svoje preferencije, a prihvatiti volju Božju. To je podložnost, a ne predanje, jer nismo posve odustali od svoje vlastite volje.”

(vlč. dom Vitalis Lehodey, OCR, cistercit)

„Sveto predanje” temelji se na povjerenju. Pogledajte to ovako: ako ćete skočiti iz zrakoplova, vjerojatno nećete skočiti ako ne vjerujete potpuno u obuku koju su vam pružili vaši instruktori. Ako ne vjerujete da će padobran funkcionirati, nećete napuštati taj zrakoplov!

Ono što želim reći jest sljedeće: kako biste skočili, morate vjerovati da će sve savršeno funkcionirati. Stvarnost jest da je Bog mnogo, mnogo više od padobrana i pouzdanoga instruktora. On je onaj tko ima potpun pregled nad našim životom i životom svakoga drugoga. On je onaj tko ima potpuno kontrolu, i mi znamo da nas On toliko ljubi. On mnogo bolje od nas zna što nam treba, i to prije nego što nam to zatreba. Zašto onda mi sumnjamo i odupiremo se poduzimanju toga skoka prema svetosti?

Znam… Teško je.

Potpuno shvaćam kada čujem ljude kako kažu kako je teško „sveto predanje” prenijeti u praksu jer to i meni teško. To je iznimno teško. Baš kao što „skakanje iz zrakoplova” nikada neće biti lako – bez obzira koliko to puta radili, to nikada nije lako. No što se tiče okolnosti našega svakodnevnoga života, kao što je traženje posla iz snova, pronalaženja osobe s kojom želimo provesti svoj život, ili čekanja da se dijete rodi, mi shvaćamo da su to skokovi vjere, koje moramo poduzeti kako bismo pošli dalje u svojemu životu. To je zastrašujuće i neizvjesno, ali predajući svoje vlastite želje Božjoj volji možemo se pouzdati da će se sve posložiti prema Njegovu planu, prema Njegovu vremenu. Držimo se obećanja da se sve okreće na dobro onima koji ljube Boga.

Važno je upamtiti da čak i kada prakticiramo „sveto predanje” to ne znači da trebamo samo sjediti i ne raditi ništa. Mi i dalje imamo odgovornost djelovati, naporno raditi, i činiti što možemo, ali na kraju dana možemo mirno spavati, znajući da Bog ima sve pod kontrolom. Ništa se ne događa bez Njegova dopuštenja. A ono što On dopušta, dopušta jer On poznaje vašu prošlost, sadašnjost i budućnost, i to ne samo vašu, nego i čitavoga čovječanstva. Utješno je znati da čak i kada mi ne možemo vidjeti čitavu perspektivu, Bog to uvijek vidi.

Pouzdati se u Božju providnost i predavati se u Njegove ruke jest spoznati i priznati da je On Bog, a mi smo Njegova stvorenja. No zapamtimo – mi nismo samo stvorenja, nego Njegova ljubljena djeca, za koje je On predao svojega jednoga i jedinoga Sina. Nema veće ljubavi od Božje ljubavi prema svakome od nas.

Ako smo uvjereni u Božju ljubav i Njegovu apsolutnu providnost, kako da se ne pouzdamo u Njega sa svim svojim željama i sa svakom od svojih briga? Moramo naučiti pustiti Boga da bude Bog.

Praktični savjeti o svetome predanju

Završit ću uz kratki popis stvari koje će vam pomoći prakticirati sveto predanje:

  1. U svojim jutarnjim molitvama svoj dan prikažite Bogu, i pouzdajte se da će On biti s vama u svakome trenutku.
  2. Ako prolazite kroz teško razdoblje, imate sumnje ili ste tjeskobni u vezi sa svojom budućnosti, odvojite nešto vremena, i posjetite Isusa u Presvetom oltarskome sakramentu. Stavite svoj život i potrebe pred Njega. 
  3. Dopustite da vas Bog zagrli, i otvorite Mu svoje srce. Pouzdajte se da vas On ljubi više nego što to možete i zamisliti. Vi možda ne razumijete Njegov plan, ali u teškim trenucima slavite Ga snažno. Ne zaboravite: On je Bog i Svemogući.

Molitva predanja (sveti Karlo de Foucauld)

Oče, stavljam se u tvoje ruke,
čini sa mnom po svojoj volji
ma kakva ona bila,
zahvaljujem ti.
Spreman sam na sve,
prihvaćam sve,
samo da se u meni
i u svim stvorenjima
vrši tvoja volja.
Ne želim ništa drugo, Oče.
Predajem ti svoju dušu,
predajem ti je
sa svom ljubavi koju imam,
jer te ljubim
i osjećam potrebu da se darujem tebi,
da se predam u tvoje ruke
bez granica,
bez mjere,
s jednim bezgraničnim pouzdanjem,
jer si ti moj Otac.

Amen.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.