Krepost bez koje monaški život gubi svoje osnovno značenje jest poniznost. Otac Sisoes je govorio kako nije velika stvar misliti stalno na Boga, već je velika stvar držati se nižim od svih stvorenja.

Pustinjacima je bio ideal nasljedovati Krista koji se ponizio sve do smrti. Otac Nil je govorio kako monah koji poniznošću svlada lude strasti prema častima ovoga svijeta postaje sličan Kristu koji je i sam primio obličje roba. Pustinjski su oci bili duboko uvjereni da prava poniznost svladava lako sve napasti i Sotonine zamke. Otac Izaija je govorio: “Prije svega trebamo poniznost, u svakome razgovoru moramo biti spremni reći ‘oprosti’, jer je upravo poniznost ta koja uništava namjere neprijatelja.” Sveti Antun Pustinjak je vidio jednom sve zamke zloga koje on postavlja ljudima po svoj zemlji te plačući zavapi: “Tko mu može izmaći?” I začuje glas: “Poniznost.” Tu svetu pouku s neba sv. Antun je nastojao prenijeti i svojim učenicima. Kada su ga jednoga dana posjetili pustinjaci, on im navede jedan redak iz Svetoga pisma pitajući da mu svaki od njih protumači značenje. Svatko je odgovorio kako je mislio da je pravo, ali je sv.

Antun svakomu odgovarao: “Ti još nisi našao put.” Naposljetku zapita oca Josipa: “Što ti kažeš o ovoj riječi?” Otac Josip odgovori: “Ne znam, oče.” Tada sv. Antun reče: “Otac Josip je našao put jer je priznao da ne zna.” Biti ponizan jednako je značilo kao i biti savršen, svet, dostići onu evanđeosku malenost koju Gospodin proglašava blaženom jer malenima Otac objavljuje svoje tajne. Biti doista ponizan značilo je zadobiti milost neznatnosti da monah svoje vlastito siromaštvo i ništavilo skrije u srce dobroga i svemogućega Boga.

Među pustinjacima nije bila ni na kakvoj cijeni nikoja svjetska titula, stupanj obrazovanja ili visok položaj. Neki pustinjski posjetitelj ostao je iznenađen kada je vidio da učeni otac Arsenije izlaže svoje misli jednomu egipatskom monahu. Zapitan kako to da on koji posjeduje grčko-rimsku kulturu pita neuka seljaka za savjet, odgovorio je: “Jasno da posjedujem grčko-rimsku kulturu, ali još nisam naučio abecedu ovoga jednostavna seljaka.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige monaha Doroteja Toića “Povijest monaštva”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.