Uzdigni svoje srce i pogledaj – Božje srce je posvemašnja ljubav prema tebi. Božja sveta vo­lja je dostojna čašćenja. Neka reže ili pali kako joj se svidi, jer mi smo njegovi i u vječnosti. Ti ćeš spoznati da ti tvoja patnja postaje na spasenje, da te Gospodin vodi kroz duhovnu pustinju prema svetoj zemlji obećanja i da ti dopušta da pustinja postane plodnija od nekog velikog po­lja koje je jako plodno, na kojem u svoje vrijeme dozrijeva žito za žetvu, ali koje nikada neće biti orošeno svetom manom.

Kad si mi jednom rekao da si u suhoći i žalosti svoga srca, poput pčele koja beskrajnom marljivošću skuplja med, a da ga ne uživa, tada mi se ta usporedba nije svidjela. Jer ta mala pčela koja je na ganutljiv način toliko marljiva u danima kad je zdrava, kad se razboli, gubi hrabrost i postaje nedjelotvorna. Sad razmišljam drukčije i kažem: jamačno, u svom vjerskom životu samo se usporedi s pčelom. Jer ta mala životinja ima samo jedno sredstvo protiv svoje bolesti. Ona čezne za suncem i traži lijek na njegovu svjetlu i toplini. Tako i mi želimo težiti prema našem raspetom suncu i želimo mu reći: O lijepo Sunce moga srca koje sve oživljavaš svojim zrakama ljubavi. Pogledaj u svom svjetlu mene koji imam smrt u srcu jer ništa me ne može spasiti nego samo darivateljska toplina tvoje ljubavi koja oživljava, moj Isuse i Gospodine Bože! I pogledaj, na tom suncu postaje sama smrt za tebe život. Isus koji je naše srce i Srce našega srca bdjet će nad nama. Ostani u miru i Isusa nosi u srcu tako da sve više i više postaješ njegova svojina.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.