Netko je rekao za Mariju iz Nazareta da nikada nije bila ponižena jer je bila ponizna. Toliko je bila neznatna i malena da je nitko nije mogao još više umanjiti.

Ne trebamo biti posebno pronicljivi pa da shvatimo kako se puno puta osjećamo poniženi jer je netko dirnuo naše veličanstvo. Ljudi oko nas, očito, nalaze u nama puno materijala koje koriste za naše poniženje. Nekada je dovoljno da nas netko ne pozdravi kako smo mi zamislili pa da već osjećamo ljutnju i žalost. I tako iz dana u dan. Velika je žalost u nama zbog mnogih poniženja koja neprestano doživljavamo.

Slijedom toga možemo zaključiti da u Mariji nikada nije bilo žalosti. Mogla se neprestano radovati jer je ništa nije ponižavalo nego ju je sve uzdizalo. Bog je pogledao na njezinu neznatnost i stalno ju je uzdizao u ljudskim očima. Njezino uzdizanje traje kroz sva vremena. Oni koji je psuju i blate ne pogađaju njezinu dušu. Toliko je puna milosrđa i praštanja da stalno zagovara za njih. Raduju je neprestane molitve koje joj ljudi upućuju, a posebno pjesme i pohvale. O, radosne li žene!

Za nas, gorde oholice, da bismo dospjeli do njezine radosti, predstoji trajno prihvaćanje poniženja. Najbolje bi bilo kada bismo ih mogli unaprijed prihvaćati pa kad već dođu da izazovu manje žalosti i gorčine u nama. I to je moguće! Možemo svaki dan odlučiti, s Marijom, da ćemo prihvatiti sva poniženja na korist svoga vlastitoga obraćenja i spasenja svih ljudi. Možemo unaprijed oprostiti svima sve što će nas povrijediti i poniziti. Ako pak to ne možemo, a to nije nimalo lako, onda možemo naknadno opraštati i prihvaćati, ili pak u onom času dok se događaju. U tomu nam pomaže pogled na Mariju, Malu Mariju, na Krista poniženog i prezrenog na Križu i na tolike mučenike i svece koji su dragovoljno prihvaćali sva poniženja, a njih ima koliko nam duša želi.

Kako stvari stoje, sve to još nije dovoljno za izlječenje naše žilave oholosti. Po Kristovom primjeru i Njegovim riječima, potrebno je i tražiti poniženja aktivno, ponižavati se! Krist se ponizio! Ponizio je Samoga Sebe uzevši lik sluge. Ponizio se do smrti, smrti na križu. Do dna! I stalno je govorio da će biti uzvišeni oni koji se ponižavaju. Ne kaže da će biti uzvišeni oni koje ponižavaju! U tom se krije mnogo toga. Da bi se tražilo poniženje, aktivno, potrebno je biti duboko prosvijetljen o svojoj nadmenosti i bahatosti. Oholost je, znamo, potajni grijeh – kako kaže psalmist: Od potajnih grijeha oslobodi slugu Svoga, od oholosti me čuvaj da mnome ne zavlada! Blago onom tko može makar donekle dosegnuti visinu i dubinu vlastite oholosti. Takav će lakše primati poniženja i imat će želju tražiti ih. S druge strane, potrebna je milost Duha Svetoga (ne zaboravimo da je Marija milosti puna!) da nas nadahnjuje i stalno nas goni, nosi, potiče, ojačava i sve to da bismo mogli željeti biti ponizni.

Neki su otkrili kako je sv. Majka Terezija aktivno tražila poniženja. Gdje god je dospjela odmah se laćala pranja wc-a. Čak je to radila i u avionima, a često je letjela s jednog kraja svijeta na drugi. Tako se branila od oholosti koja ju je napadala jer su je ljudi veličali. Maštom Duha Svetoga svatko treba naći vlastiti način traženja poniženja. Bog poniznima daruje milost, a oholicu izdaleka poznaje! U poniznosti je radost! Mir. Nebo. Ljubav. Sve. Kako je ne željeti! 

Marijo, Mala Marijo, vodi nas kroz zemlju poniženja i traženja poniženja i dovedi do klicanja u Gospodinu! Do blaženstva! Od sada će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom!