Čini se da postoji ogroman stereotip o načinu na koji nam Bog govori.

Mi uglavnom pomislimo na obraćenje Savla (koji je postao Pavao), koji je čuo Božji glas kako grmi kroz oblake iznad njega i pita: „Savle, zašto me progoniš?” U drugim prigodama doslovno čekamo da nam Bog šapne nešto u uho, i čujemo Njegov glas svaki put kada smo zbunjeni i trebamo odgovore.

Ne kažem da je nemoguće doslovno čuti Njegov glas. Zapravo, poznajem ljude koji tvrde da su ga čuli i da ih je to dovelo do toga gdje su danas.

No opasno je toliko se zaplesti u te zamisli da ne čujemo Boga oko sebe. Mi zapravo vrlo često čekamo na takve trenutke da propustimo sve one načine na koje nam Bog govori.

Kako to možemo popraviti?

Prvo, znajte da naučiti kako prepoznati Božji glas nije nešto što se dogodi preko noći, naročito kada smo tako dugo usredotočeni na određenu ideju. Drugo, čak i ako naučimo kako nam On govori, lako je zaplesti se u svakodnevne brige i to propustiti.

Za to treba vremena, otvoreno srce i otvoren um, ali može se.

Evo tih pet načina na koje možemo čuti Božji glas.

1. Instinkt

Ponekad jednostavno imamo „osjećaj” da nešto učinimo, a ne znamo zašto. To može biti različito: da se odmaknemo od nekoga/od neke situacije, da molimo za nekoga, ili da osjećate da će se nešto dogoditi i da ćete trebati pomoći toj osobi. 

Jedno od najrecentnijih iskustava toga kojega se mogu sjetiti dogodilo se prije nekih četiri mjeseca. Bila sam na konferenciji i imala sam predivnu priliku upoznati Hallie Lord i nabaviti potpisani primjerak njezine knjige On the Other Side of Fear: How I Found Peace („S druge strane straha: kako sam pronašla mir”). Dok sam stajala u redu, osjetila sam potrebu da moram nabaviti primjerak za jednoga prijatelja svećenika. Nisam razumjela zašto, ali znala sam da to moram učiniti.

I učinila sam to. Sutradan, u ponedjeljak ujutro, otišla sam do knjižare i poslala mu knjigu, primjerak koji je Hallie potpisala, uz poruku od mene u kojoj objašnjavam zašto sam mu poslala tu knjigu. Nekih tjedan dana kasnije dobila sam SMS od njega u kojem mi je napisao otprilike da je moj instinkt bio točan i da misli da je knjiga puna mudrosti.

Taj je trenutak u mojemu srcu potvrdio da nam Bog doista govori preko našega „instinkta”. Slušajte ga, poslušajte ga – to vam Bog govori.

2. Zvukovi svijeta oko nas

Čak i ako ne tražimo odgovor, ipak možemo doživjeti trenutke u kojima ne osjećamo Božju prisutnost. Voljeli bismo imati onaj „potpuni osjećaj” koji imamo nakon što primimo Krista u euharistiji, ili ga susretnemo u ispovjedaonici, ali ima trenutaka u kojima toga toploga, radosnoga, mirnoga osjećaja punoga ljubavi u našemu srcu nema.

Ako se borite s time (a iskreno, tko nije?), pokušajte promatrati svijet oko sebe. Sigurno, mnogo je stvari u ovome svijetu koje su daleko od lijepoga, ali također ima predivnih stvari koje su dio Božjega stvaranja.

Duga na nebu poslije oluje, zvuk ptica kako cvrkuću, dječji smijeh, valovi oceana što se razbijaju o stijene, Sunce što sja nad nama i daje nam svjetlo i život – sve su to primjeri. Pogledajte sve te prelijepe stvari i sjetite se da je Bog Stvoritelj.

Čak i učenje o tome kako svijet funkcionira, o svim složenim sustavima koji su dio njega ističe Božju veličinu. Videći što mi možemo učiniti tek počinjemo nazirati sve što On jest.

3. Djela što se događaju između ljudi

U „Jadnicima” se kaže: „Voljeti drugu osobu jest vidjeti Božje lice”, a kada vidimo ljude kako se vole i kako su dobri jedni prema drugima, vidimo Boga kako prosijava kroz tu osobu. Bog je ljubav, i to znači da su sva istinska djela ljubavi Božji odraz. Čak i ako osoba koja čini to djelo to ne vidi, ne sumnjam da Bog djeluje kroz tu osobu.

4. Molitva

Ovo bi se trebalo podrazumijevati, zar ne? Ali kada malo promislite… Koliko zapravo imamo motivacije za molitvu onda kada ne osjećamo Božju prisutnost? Ponekad kada se osjećamo kao da smo došli do dna, imamo motivacije. Ali osim toga… na neki dan koji je jednostavno običan?

Ne događa se uvijek. Ali sjetite se sljedećega: ponekad Bog jednostavno čeka na nas da mu se obratimo kako bi nam progovorio. Ili, možda trebamo pokušati s posebnim oblikom molitve, onim u kojem više slušamo, a manje govorimo.

Molitva je razgovor s Bogom, ali to ne znači da mi uvijek trebamo govoriti. Zapravo, kako možemo uopće čuti Boga kada mu ne dajemo priliku da progovori?

To ne znači da nikada ne bismo trebali Bogu govoriti kroz što prolazimo. Trebamo to činiti, i On to želi. No On također želi da mu poklonimo svoju pozornost, a kada to učinimo, možda ćemo ga čuti u tišini svojih srdaca.

Također pokušajte ići na klanjanje Presvetome oltarskom sakramentu. Biti s Njim, tjelesno prisutnim… Što može biti bolje od toga?

5. Sveto pismo

Jedan on meni najdražih načina molitve jest Lectio Divina. Tu čitate Sveto pismo, razmatrate ga, molite uz njega. Moram vam reći – to je stvarno moćno!

Čak i ako ste isti odlomak pročitali 20 puta, Bog vam može ukazati na nešto što nikada prije niste uočavali. Na kraju krajeva, čitate Njegovu riječ. Čitajte je čak i kada nije nedjelja, i pustite mu da vam govori. I sjetite se: ne mora biti da Bog šuti – može biti da mi ne slušamo.

Izvor: Catholic-Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.