Ne treba se bojati redovita opuštanja. Priča se da je jedan lovac bio jako iznenađen kada je zatekao jednoga svetog čovjeka na jako dobru glasu kako po glavi miluje mladu jarebicu koju je dugo vremena pripitomljavao. Dobri je lovac iznenađeno glasno primijetio da tako nešto nije na razini ugleda svetoga čovjeka te da je zamišljao da on provodi vrijeme u molitvi, učenju i dubokoumnim raspravama.
Ove su ga banalne geste jako šokirale. Sveti ga je čovjek na to upitao zašto on ne drži svoj luk cijelo vrijeme napetim.

− Ako je luk stalno napet, gubi snagu i elastičnost. Kada ga treba koristiti, bude preslab – odgovorio mu je lovac.

− Isto je sa mnom – rekao je Božji čovjek. – I ja se moram opustiti da bi moja molitva i učenje bili učinkovitiji.

Imao je potpuno pravo: poročno je nikada se ne opustiti, a optuživati one koji to čine!

Ne boj se, dakle, otići na zrak, prošetati, provesti simpatičnu večer s prijateljima, svirati instrument, paziti na svoje tijelo, kretati se, baviti se športom. U mladosti se treba brinuti za svoje tijelo jer  će sutra biti prekasno. Postoje aktivnosti za svačiji ukus. Tako će i tvoj kršćanski život biti dinamičniji! Od tenisa do borilačkih vještina, preko šaha i  planinarenja… Jasno je da treba izbjegavati pretjerivanje jer ako se previše iscrpljuješ, postići ćeš učinak suprotan željenome. Nakon pet ili šest sati igranja šaha čovjek može otupjeti… Teniski mečevi bez kraja i konca čovjeka mogu dovesti do potpune iscrpljenosti… Treba ipak voditi računa da poslije zabave život ide dalje.

Neka se tvoj život ne vrti samo oko razonode.

Kada se baviš svojom najdražom zabavom, iskoristi je do kraja, maksimalno iskoristi intenzitet sadašnjega trenutka, ali nauči i stati!

Gornji tekst izvadak je iz knjige Michela Tournadea “Filotea 21. stoljeća”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.