Ponekad dok molimo – zaspemo.

Vjerujemo da se većina katolika susrela u svom molitvenom životu s ovim problemom.

Dapače, nerijetko se u vjerničkim krugovima onima koji pate od nesanice znalo savjetovati – pola u šali, pola u zbilji – da mole krunicu dok leže u krevetu jer će tako “sigurno zaspati”.

Čak je i Sveti Otac Franjo priznao da ga ponekad za vrijeme molitve savlada san.

No zašto nas molitva uspavljuje? Je li grijeh zaspati tijekom molitve koja je zapravo razgovor s Bogom?

O tome je za Radio Aparecida progovorio svećenik Lucas Emanuel, prenosi Aleteia.

“Molitva sama po sebi treba biti nešto što nas smiruje, jer nas dovodi bliže Bogu koji nas prihvaća u našim potrebama. Moguće da je to razlog zašto zaspemo”, odgovorio je svećenik.

Trebamo li osjećati krivnju ako zaspimo tijekom molitve? Otac Emanuel smatra da ne.

“Ako zaspemo tijekom molitve ne činimo nikakav grijeh. Moja je baka čak govorila da anđeli završavaju molitvu za nas.”

No, kako je poanta molitve ipak razgovor s Bogom, a malo tko voli da mu sugovornik zaspi, postoje neki koraci koje možete poduzeti kako biste “uspavanost” sveli na minimum.

Otac Emanuel za one koji žele imati “budno iskustvo Boga” preporuča odabir “primjerenog trenutka za molitvu” tj. onoga “kada smo definitivno budni”.

Za neke je to jutro, za druge poslijepodnevni sati. Važno je držati se točnog vremena koje smo odredili za molitvu, ali i biti spreman na promjene ako vidimo da nas određeni trenutak uspavljuje (npr. nakon ručka) kako bismo Bogu dali najbolji dio našeg dana.

Ako i tada zaspite, zahvalite Bogu na miru koji vam je dao.

Tino Krvavica | Bitno.net