Puno se govori po svijetu kako je Majka Terezija razmazila ljude dajući im stvari besplatno. U Bangaloreu je jednom prilikom, na nekomu seminaru, u ime cijele skupine ustala jedna redovnica i rekla mi: “Majko Terezijo, vi kvarite siromašne ljude dajući im stvari besplatno. Oni tako gube svoje ljudsko dostojanstvo. Trebali biste uzeti najmanje deset naya paisa za ono što im dajete i tada će potpunije osjećati svoje ljudsko dostojanstvo.” Kada su svi utihnuli, mirno sam rekla: “Nitko ne mazi koliko sam Bog. Pogledajte kakve nam je prekrasne darove On dao besplatno. Nitko od vas ovdje ne nosi naočale, ali svi vidite. Pretpostavimo da Bog zatraži novac za vaš vid, što bi se dogodilo? Mi trošimo toliko novca za Shishu Bhavan [2] da bismo kupili kisik za spašavanje života dok mi sami neprekidno dišemo i živimo o kisiku, a da ništa ne plaćamo za to. Što bi se dogodilo kada bi Bog rekao: ‘Radite četiri sata i dat ću vam dva sata sunca.’ Koliko bi nas onda preživjelo?”

On je naš Otac

Nježne li Božje ljubavi – nitko ne može ljubiti kao Bog. On nas je stvorio na svoju sliku. On nas je stvorio. On je naš Otac.

“Otac me ljubi, On me želi, On me treba.” U tomu su stavu naše povjerenje, naša radost, naše uvjerenje. Sve može naići: nestrpljivost, neuspjesi, veselje, ali reci sam sebi: “Otac me ljubi.” Bog je stvorio čitav svijet, ali On je naš Otac. U molitvi stvori to nutarnje uvjerenje: Otac i dijete.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

[1]    Dom za napuštenu djecu koji vode Misionarke ljubavi.