Kako je biti svećenik danas?

Ponekad je sjediti u stolici na rasklapanje i slušati djecu kako pjevaju božićne pjesme.
Ponekad je stajati uz krevet osobe koja ispušta svoj posljednji dah na ovom svijetu.
Ponekad je biti zadivljen što na misi držiš Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista.
Ponekad je osjećati se potpuno nedostojno to učiniti.

Ponekad je biti za propovjedaonicom pitajući se sluša li itko.
Ponekad je biti za propovjedaonicom vrlo svjestan da ljudi slušaju.
Ponekad je biti jak u sobi punoj ožalošćenih.
Ponekad je nasloniti glavu na volan pokušavajući se sabrati nakon takvih trenutaka.

Ponekad je radost krštenja.
Ponekad je tuga sprovoda.
Ponekad je izvrstan obrok u župljaninovoj kući.
Ponekad je pokušati se na kraju dana sjetiti jesi li išta pojeo.

Ponekad je radost pomaganja izgubljenom sinu da se vrati kući.
Ponekad je tuga gledanja prkosnog rasipnog sina kako odlazi.
Ponekad su sati molitve ono što vas drži na površini.
Ponekad je bol skandala ono što vas vuče prema dolje.

Ponekad je ustati i znati da stupaš na bojno polje.
Ponekad su to trenuci nevjerojatne milosti.
Ponekad su to trenuci hodanja u dolini smrti.

Ponekad je biti poštovan.
Ponekad je biti prezren.
Ponekad je izgovaranje riječi utjehe.
Ponekad je izgovaranje nepoželjnih riječi kojima se ljude poziva na obraćenje.

Ponekad je biti hvaljen za svoju službu.
Ponekad je biti nazivan svakakvim imenima zbog govorenja istine.
Ako se živi ispravno, uvijek je riječ o služenju u osobi Isusa Krista.

To je teško, ali se isplati.
To je stalni poziv na svjedočenje.
To je biti metom napada jer ideš protiv kulture.
To je svakodnevno dragovoljno umiranje sebi.
To je činjenje Božje milosti dostupnom svima.

Nije za mekušce ili one slabog srca.
Nije za svjetovne i ambiciozne.

To nije posao ili karijera.
To je način života.

Ne bih nikada izabrao drugačije.

Vlč. Bill Peckman