Dijeta je usmjerena samo na tijelo, dok je post usmjeren na srce i njegovu preobrazbu. Svrha je posta, dakle, u preobrazbi čitavoga našeg bića – duše, tijela i duha. Ti se ciljevi ne mogu postići ako onaj tko posti nije usmjeren na Boga u molitvi, već na samoga sebe. Iz toga razloga post ima svoje primjereno vrijeme unutar liturgijske godine, koja svoj vrhunac ima u Uskrsu. Post doživljava svoju kulminaciju u vrijeme korizme, neposredne priprave za slavljenje vazmenih otajstava. Kao takav on nužno biva provedbom naših krsnih obećanja da živimo u slobodi posinjene djece Božje. Post ostvaruje svoj cilj kada potpuno sudjelujemo u Kristovu prolasku kroz smrt do života. Tada ulazimo u “sada” Uskrsa, koji za kršćane nije puki prošli događaj, nego u potpunosti nova razina postojanja u našemu sadašnjem životu. I mi to “sada” proživljavamo zajedno, budući da se postu i podvrgavamo zajedno u određeno vrijeme u našoj tradiciji. Post svoj najsnažniji izraz nalazi u združenomu prakticiranju unutar Tijela Kristova.

Papa Benedikt XVI. u svojoj poruci na Pepelnicu pravi jasnu razliku između posta kao terapije za tijelo i posta iz vjerskih razloga.

“U ovo naše vrijeme čini se da je post izgubio ponešto od svojega duhovnog značenja te da je, u kulturi koju obilježava težnja za materijalnim dobrom, zadobio terapeutski smisao vođenja brige o svojemu tijelu. Post zacijelo pridonosi tjelesnom dobru, no on je za vjernike prije svega ‘terapija’ kojom sebe iscjeljuju od svega što priječi njihovo suobličavanje s Božjom voljom.”

Papa nas zatim podsjeća na dvije tradicionalne motivacije za post: slušati Krista i hraniti se njegovom spasonosnom riječju – glad i žeđ za Bogom – te otvarati oči za situaciju u kojoj živi toliki broj naše braće i sestara. Imajući na umu zajedničarsku narav religioznoga posta, on potiče “župe i sve ostale zajednice da u korizmi pojačaju provođenje osobnoga i zajedničarskog posta, združeni u Božjoj riječi, molitvi i djelima milosrđa… Ova se praksa mora ponovno otkriti i poticati u naše vrijeme, osobito u vrijeme liturgijskoga razdoblja korizme.” 1

Post iz tjelesnih ili medicinskih razloga definira se kao “svojevoljno uzdržavanje od svake hrane i pića, osim vode, sve dok u tijelu ima dovoljno hranjivih zaliha za održavanje normalnih funkcija”. Medicinski post obično služi dvama ciljevima: nutarnjem pročišćenju i pomlađivanju tjelesnoga sustava, te liječenju neke konkretne bolesti. 2

Religiozni je post, s druge strane, čin poniznosti pred Bogom i pokornički izraz naše potrebe za obraćenjem od grijeha i sebičnosti kako bismo Boga ljubili iznad svega, a svoje bližnje kao sebe same. Njegov je cilj preobrazba čitavoga našeg bića i nužno je praćen molitvom i vršenjem djela milosrđa.

Više o kršćanskom postu i kako pravilno postiti pročitajte ovdje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Charlesa M. Murphyja “Duhovnost posta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. L’Osservatore Romano, tjedno englesko izdanje od srijede, 11. veljače 2009. br. 6.
  2. Joel Fuhrman, M.D., Fasting and Eating for Health: A Medical Doctor’s Program for Conquering Disease (New York: St. Martin’s, 1995), 8, 24.