Tko sama sebe optužuje, ako ga zadesi kakva nezgoda, šteta, sramota, poruga ili bilo koja neprilika, sve veselo podnosi i misli da je sve to zaslužio. Ništa ga ne može uznemiriti. Što ima mirnije od toga čovjeka? Nego, možda će mi netko prigovoriti: “A što da radim ako me brat uvrijedi, a ja se ispitam i upoznam da mu nisam za to dao nikakva povoda? Zašto onda moram sebe optuživati?”

Doista, ako netko sama sebe u strahu Božjem pomnjivo ispita, upoznat će da nikada nije sasvim bez krivnje; vidjet će da je dao barem neki povod ili činom ili riječju ili ponašanjem. Ako pronađe da taj put ni u čemu od toga nije kriv, sigurno je u koje drugo vrijeme uvrijedio svoga brata ili u istoj ili u sličnoj stvari; ili je možda nekoga drugog brata zlostavljao. Zato mu se sada s pravom uzvraća zbog toga ili zbog mnogih drugih grijeha koje je počinio.

Drugi pita zašto da sama sebe optužuje, ako on sjedi u potpunu miru i pokoju, a k njemu dođe brat i uznemiri ga kakvom nepriličnom ili uvredljivom riječju, pa budući da to ne može podnijeti, smatra da se opravdano srdi i uznemiruje; jer da nije on došao, govorio i uznemirio ga, ne bi sagriješio?

To je doista smiješno i ne temelji se ni na kakvom razlogu. Zato što je rekao koju riječ, nije u nj unio strast srdžbe. Radije se može reći da mu je pokazao od koje strasti boluje, pa da čini pokoru ako hoće. On je sličan svijetloj i sjajnoj raži: kad je netko slomi, otkrije njezinu nečistoću.

Tako kad netko smatra da sjedi spokojno i mirno, u sebi ima strast koju ne vidi. Kad je nadošao brat i rekao mu kakvu nepriličnu riječ, odmah izbacuje sav gnoj i blato što se unutra krilo. Zato, ako želi postići milosrđe, neka čini pokoru i očisti se. Neka nastoji okoristiti se, pa će vidjeti da može uzvratiti više zahvalnošću nego nepravdom onome bratu koji mu je bio povod tolike koristi. Poslije se neće u kušnjama toliko uznemirivati; nego koliko se bude više njima okorištavao, toliko će više osjećati da su lakše. Jer koliko duša napreduje, toliko postaje jača i snažnija da pretrpi sve teškoće koje je snađu.

Iz Pouka svetoga Doroteja, opata (Služba čitanja)

Bitno.net