Kada sam odrastala, posvuda sam znala čuti kako ljudi koriste ime Isusovo i Božje u različitim kontekstima. Ponekad bi to bio jednostavan izraz iznenađenja, straha, šoka, a ponekad iskrena molitva Bogu za pomoć. Kao mladu osobu nikada me nisu poučili o tome kada ljudi koriste ime Božje uzalud, i zašto bih ja trebala to prestati činiti. 

Kasnije u životu doznala sam istinu, i otkrila kako sam ne samo spominjala ime Isusovo uzalud, nego također nisam znala kada je prikladno koristiti Gospodinovo ime kao molitvu. Bila je borba riješiti se navike korištenja imena Božjega uzalud, naročito zato što sam ga veliki dio svojega života koristila bez razmišljanja.

„Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.” (Izl 20,7)

Znam da su mnogi katolici bili u sličnim situacijama, a i dalje ne razumiju kada nije, a kada jest dobro zazivati ime Isusovo. Svi mi znamo kako u Svetome pismu piše da zazivamo Gospodina kada smo u potrebi, i tamo imamo brojne primjere situacija kada su ljudi to činili. Ljudi u Bibliji, kao i sveci, pouzdali su se u Boga, i znali su da će On njihove molitve čuti, jer je to obećao (možemo vidjeti kako Isus to obećava u Lk 11,5-13). Pogledajmo dakle neke primjere toga kada zazivati presveto ime Isusovo.

Kada možemo koristiti ime Isusovo:

1. U trenucima bolesti

Svi smo to učinili barem nekoliko puta u svojemu životu, u nadi da će Gospodin izliječiti nas ili nekoga koga volimo. Bog je u svojoj beskonačnoj ljubavi i mudrosti dopustio da bolest i starost budu dijelovi našega života, no to ne znači da je On ravnodušan prema našemu trpljenju u našoj smrtnoj puti. Zato je zazivanje Njegovoga Imena kada se osjećamo slabima i umornima tako važno. Pogledajte, na primjer, kako je Bog poslao arkanđela Rafaela da pomogne Tobitu da – između ostaloga – ponovno zadobije vid. (Tob 5-12) Prisjetite se svih ljudi koje je Isus izliječio od njihovih bolesti za vrijeme svoje službe na zemlji. Dakle, ne oklijevajmo zazivati Njegovo Presveto Ime onda kada nam bolest zakuca na vrata.

2. Kada nam je potrebna utjeha

Ovo je veoma važno u našemu današnjemu društvu, u kojemu su depresija i beznađe prečesti. Možda ne prolazimo osobno kroz takvu patnju, ali toliko drugih jest. Zazivati Gospodina kada smo u velikoj potrebi za utjehom najbolja je mogućnost koju imamo. Isus razumije kako je biti u stanju tjeskobnosti i očajne usamljenosti. On zasigurno želi biti sa svakim tko prolazi kroz nešto takvo.

3. Kada nas pogađa napast

O ovome rijetko razmišljamo. Kada bilo kada osjećamo zle misli bilo koje vrste (bilo da želimo nekome zlo, ili nekome zavidimo, ili imamo nečiste misli), trebamo zastati i odmah zazvati Gospodina da očisti naš um i srce od takvih misli i osjećaja.

Zazivam Njegovo Ime kada moj mozak čini da se prisjetim loših sjećanja, koja bude zamjeranja iz prošlosti, stvari koje sam davno oprostila. Iskušenje da budem zarobljena prošlošću nešto što đavao uzrokuje u meni češće nego što bih htjela. Zazivanje Imena Gospodinova pomaže poraziti iskušenje i zaustavlja niz negativnih misli.

4. Kada god nam je nešto potrebno

To ne znači da mi molimo jedino onda kada nam nešto treba ili da molimo da se dogode dobre stvari. To znači da Boga molimo za ono što nam treba, a onda stavimo svoje pouzdanje u Njegove ruke.

Moja baka bila je jako dobra kuharica, i uvijek bi počinjala pripremanje jela zazivajući Gospodina. Uzdala se da će joj Gospodin pomoći čak i u najmanjim stvarima, naročito kada je to imalo veze s brigom za obitelj koju joj je Gospodin dao. Ona bi to činila svakoga puta kada bi nešto započinjala, iako su ostali članovi obitelji to smatrali smiješnim. Mnogo godina nakon što je preminula, shvatila sam što je ona činila, i kojoj nas je pouci o poniznosti ona učila. Gospodin mora biti Gospodin svakoga trenutka našega života, a ona ga je ponizno pozivala u svoj rad.

5. Kako bismo slavili njegovo Presveto Ime i zahvaljivali mu

Nažalost, ova upotreba možda je ona koju najčešće zaboravljamo. Mi molimo i molimo, što je dobro, jer mi smo prosjaci Božje milosti, ali često zaboravimo slaviti Njegovo Ime u zahvaljivanju kada naše molitve budu uslišane. Dobro je i pravedno koristiti njegovo Ime kako bismo ga slavili zbog veličanstva Njegove slave, zbog veličanstvenosti Njegovih stvorenja, i za sve što nam On svakoga dana daje. Ne uzimajmo zdravo za gotovo ono što nam je dano, nego se neprestano sjećajmo Bogu za to zahvaljivati.

Jedan od mojih najdražih katoličkih mislilaca i pisaca, G. K. Chesterton, sažeo je razmjere toga za što bismo trebali biti zahvalni kada je rekao:

„Vi se pomolite prije jela. To je dobro. Ali ja se pomolim prije koncerta i opere, i pomolim se prije predstave i pantomime, i pomolim se prije nego što otvorim knjigu, i pomolim se prije crtanja, slikanja, plivanja, mačevanja, boksa, hodanja, igre, plesa, i pomolim se prije nego što zamočim pero u tintu.”

– G.K. Chesterton

Zato svi mi moramo naučiti slaviti Gospodina i davati mu hvalu kada god je to moguće. To može značiti da možemo koristiti Njegovo ime kako bismo mu zahvalili za dobar san, za smijanje od srca do mile volje, za sladoled koji smo pojeli, za to što možemo disati bez poteškoća, za to što imamo dom, za tekuću vodu… Popis je beskrajan.

Ti primjeri nisu zamišljeni kao konačan popis, nego kao kratki vodič. No htjela bih s vama podijeliti jedan primjer toga kako koristiti Presveto Ime Isusovo na mnogo širi način. Španjolski biskup José Ignacio Munilla to je osmislio na početku svoje službe. Kada je imenovan za biskupa španjolskoga grada San Sebastiana, sve što je činio posvetio je Presvetome Srcu Isusovu. Kada god bi morao riješiti problem, pozabaviti se određenom situacijom, organizirati konferenciju, razgovarati s nezgodnim ljudima, ili popraviti stvari u najsekularnijoj (i vjerojatnoj najviše protukatoličkoj) biskupiji u Španjolskoj, zazivao bi Gospodinovo Ime prije nego što bi išta poduzeo.

Rad monsinjora Munille prepoznat je u Španjolskoj i drugdje. On je jedan od najpredanijih biskupa u toj zemlji, i postigao je velik uspjeh u povećavanju broja duhovnih zvanja, kao i u oživljavanju vjere svakoga čovjeka u biskupiji San Sebastiana. Vratile su se mnoge stvari koje su bile izgubljene, i sada više ljudi naporno radi na evangelizaciji toga područja. Biskup ima svoj vlastiti kanal na YouTubeu, „En ti confío” („Uzdam se u Tebe”, prema jednoj molitvi Presvetome Srcu Isusovu). Pastir je nove biskupije (Orihuela Alicante), i nastavlja zazivati Gospodinovo Ime u svakome malome zadatku koji obavlja, i hvaliti Gospodina za nevjerojatne ishode kojima svjedoči.

Kada izbjegavati koristiti Ime Gospodnje

  • Ne pokazivati time iznenađenje ili šok svakoga puta kada govorimo, na primjer, u jednostavnom uzviku („O, Bože moj!”),
  • Ne zaklinjati se Božjim ili Isusovim imenom (npr. „Kunem se Bogom…”),
  • Ne psovati.

Molitva „Zlatne strelice” za zadovoljštinu

Kada čujete da se ime Gospodinovo spominje uzalud, ili učinite tu pogrešku i sami to napravite, izmolite ovu molitvu kao djelo zadovoljštine:

Budi uvijek slavljeno, čašćeno, ljubljeno i blagoslovljeno uzvišeno ime Božje, na nebu, zemlji i u podzemlju od svih stvorenja koja je Bog stvorio, po Presvetom Srcu Isusovu u Presvetom oltarskom sakramentu. 

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.