Isus: Tata, jesi na ovu fosnu mislio?

Josip: Da, mališa, hvala ti!

Isus: Jel trebaš još nešto?

Josip: Eksere četranajsticu i grubi šmirgl papir.

Isus: A gdje to stoji?

Josip: U drugoj radionici, prva polica desno.

Isus: A šta praviš?

Josip: Pravimo mami stolicu za ljuljanje. Morat ću ovu fosnu hoblati, nacrt sam napravio, ti mi trebaš pridržati dok prikucavam eksere. Ti ćeš poslije još ofarbati, odnosno olakirati.

Isus: U redu. Pazi samo da se ne žvajzneš čekićem po prstima kao prošli mjesec, kad si baki Ani pravio šamlicu.

Josip: Da, kad se žuriš, pa ne paziš i onda još sebi naškodiš.

Isus: svakako. Onda treba par dana mirovanja. Baš ti je nokat bio plav.

Josip: Ni prvi ni zadnji puta. Ali nekako mi je puno brže sve prošlo. I oteklina, i nokat i sve. Pojma nemam zašto…

Isus (smiješi se): A gle… čuda se događaju… Nek si ti nama živ i zdrav…

Sretan vam blagdan svetog Josipa!

Izvor: Evanđeoštine – dogodovštine iz Evanđelja