Strah je često prisutan u našem životu. U podsvijesti su nam sigurno brojni trenuci kad smo se kao djeca skrivali ili smo prikrivali neki nestašluk pred roditeljima i drugima. Strahovali smo da ne otkriju što smo skrivili i kazne nas, ili da se ne zastidimo nad vlastitom krivnjom. U školi smo se bojali ili se još uvijek bojimo bez obzira koliko puno smo učili i naučili. Određena trema prisutna je gotovo kod svakog ispita. U odrasloj dobi počinju egzistencijalni strahovi za kruh, za naše sutra, za radno mjesto. Bojimo se određenih negativnih utjecaja i zlih sila. Čovjek se počinje bojati mraka i svega u što ne može prodrijeti svojim pogledom. Strah nas je ljudske zlobe i pakosti. Bojimo se za svoje zdravlje i sa strahom promatramo određene pojave koje mogu biti glasnici starosti ili bolesti.

Bojimo se neprestano. Kao da je strah sastavni dio našeg ljudskog života. Strah se, prema svjedočanstvu Biblije, prvi put u povijesti čovječanstva pojavio u ljudskom srcu nakon iskustva grijeha, kršenja Božje zapovijedi. Prvi su se ljudi, u iskustvu prvog prekršaja otkrivši da su goli, sakrili pred Bogom. Skrivaju se pred onim kome ništa nije skriveno. Protumačili su svoj postupak strahom. Čovjek se počeo bojati Boga. Apsurdna situacija! Bog koji ga jedini može spasiti, koji jedini ima lijek i za ovu situaciju grijeha izaziva strah u čovjeku koji je u neredu grijeha. Nije stoga nikakvo čudo da Sveto pismo Novoga zavjeta neprestano zove na novo pouzdanje i želi od ljudskih srdaca otkloniti svaki strah. Anđeo dolazi Blaženoj Djevici Mariji i progovara joj: „Ne boj se, Marijo!“ Kao da njoj i nama želi reći: „Prestaje vrijeme straha. Sad je vrijeme pouzdanja, saveza ljubavi. Bog ponovno uspostavlja odnos prijateljstva i mira s čovjekom u ovom čudesnom trenutku. Ne boj se opterećenja i prošlosti. Ne boj se prepustiti Bogu sve planove svoga života. Ne boj se više sila zla, jer Bog je gospodar povijesti“. Isti će se anđeo jednako tako u snu javiti svetom Josipu: „Ne boj se, Josipe! Sve ovo čudnovato što se zbiva zapravo je čudesni pohod Boga ljubavi. Ne boj se povjeriti Bogu svoj život“. Puno puta će i Isus ponoviti isto: „Ne boj se!“ Govori to Šimunu Petru kad ga zove među svoje apostole. Petar ima razloga za strah, on jako dobro zna koliko je površan i nestalan i kako lako može izigrati povjerenje. To i Isus zna. Ipak mu poručuje da se ne boji. Neka od sada više računa na Božju milost. Učenicima u panici pred olujnim vjetrom na moru poručuje da više nema razloga za paniku i strah. Sada je on tu!

Ova zemlja na kojoj živimo, mora i rijeke, prošlost i budućnost kao i sadašnji trenutak: sve je ispunjeno Božjim pohodom u Kristu Isusu. Prema tome, više nema prostora za strah. Svugdje je Isus. „Reći ću vam“, govori Isus, „čega se trebate bojati: da vam tko ne zarazi dušu, da vam ne oduzme milosni život, da vas ne navede na grijeh i zlo“. Bojte se grijeha. Ne bojte se onih koji mogu naškoditi vašem tijelu. Bojte se onih koji bi mogli naškoditi vašoj duši, zamračiti onaj jedinstveni i iskonski odnos između Boga i čovjeka koji predstavlja izvor pravog života. Čini mi se da se više bojimo za svoje tijelo nego za dušu: zato i ostaju naši strahovi, iako nam Isus neprestano poručuje: Ne bojte se!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog – svakodnevna tajna i objava”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.