Za kršćanina nije važno koliko, već kako što čini. Ni povijesni Isus nije promijenio svijet. Ponekad nam se može učiniti da je promašio. Za nas je važno izvršiti Božji plan: ni više, ni manje.

Izvršavajmo svoje dužnosti, slaveći Njegovu volju koja nas obvezuje ne samo na sadašnji trenutak u vremenu, već i na poziv koji trebamo ostvariti u svijetu. Jasno, ako smo međusobno razjedinjeni, poput razlomljenih kamenčića, osjećat ćemo nemoć. Samo ako smo ujedinjeni, ono što čini jedan među nama, bit će u službi onoga što radimo i mi drugi. Dakle, svaki čin zadobit će novu širinu i zamah, ne samo sveopći, već nebeski jer Svemir je premalen u odnosu na Nebo.

Ljubimo darivanje osmijeha, obavljanje posla, vožnju automobila, pripremanje ručka, pripremanje buduće aktivnosti, suzu prolivenu za Krista u bratu i njegovu trpljenju, sviranje instrumenta, pisanje članka ili pisma, podijeljen radostan događaj, sređivanje odjeće… Sve to, baš sve, može biti put za svjedočenje naše ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu. Položeno je u naše ruke i srce, poput raspela misionaru, za evangelizaciju svijeta.