Bitno.net u Częstochowi, drevnom marijanskom svetištu
„Dok u Lurd, Fatimu i Međugorje brojni vjernici dolaze zbog Gospinih ukazanja, svetište na Jasnoj Gori poznato je zbog nečeg drugog – čudotvorne slike Crne Gospe koja na licu ima velike ožiljke“
U drevnom marijanskom svetištu Częstochowi više me puta oprala kiša. Ali, ne mogu reći da mi je žao što sam mogla uživati gledajući toranj stoljećima stare crkve kako se gubi u magli.
Uostalom, više sam puta rekla da me Częstochowa (čita se Čenstohova) nekako podsjeća na Trsat. A kiša je samo još jedan detalj koji se uklapa u tu priču.
Dok u Lurd, Fatimu i Međugorje brojni vjernici dolaze zbog Gospinih ukazanja, na čenstohovskoj Jasnoj Gori nije se ukazala Marija. To je svetište poznato zbog nečeg drugog – čudotvorne slike Crne Gospe koja na licu ima velike ožiljke.
Baš zbog toga ljudi dolaze na Jasnu Goru – dolaze moliti pred tu sliku, često na koljenima obilazeći oltar, čak i stariji ljudi. I sama sveta Faustina piše da je, čini mi se prije odlaska u Vilnu, provela sate i sate u molitvi pred prikazom Crne Gospe.
U Poljskoj sam, i to u svim gradovima koje sam posjetila, primijetila da gotovo svaka crkva ima kapelu trajnog ili cjelodnevnog klanjanja. Čini mi se da je to snažan dio poljske duhovnosti. Čak i „obične“, kvartovske župne crkve imaju kapelu s izloženim Presvetim.
Tako je, naravno, i u Jasnoj Gori, gdje se nalazi kapelica s cjelodnevnim klanjanjem. Ona se nalazi blizu kapele s čudotvornom slikom. Tamo se nalazi i više ispovjedaonica, tako da je kapela istovremeno i kapela klanjanja i kapela sakramenta pomirenja.
Iako se na prvi pogled ne čini tako, svetište na Jasnoj Gori poprilično je veliko. Može se popeti na zidine i moliti križni put uživajući u zelenilu prirode. Sa strane je dom za hodočasnike i restoran. Vani je veliki bogoslužni prostor s kipovima koji predstavljaju sva otajstva krunice.
Također se u svetištu nalazi muzej i samostanska riznica, a ulaz u njih je besplatan. Malo izvan svetišta nalazi se i prekrasan park kojim se zaista vrijedi prošetati, čak i uz blagu kišicu.
Svetištem upravljaju redovnici pavlini, red koji je prisutan i u Hrvatskoj. Ti bijeli fratri, koji brinu za sliku Crne Gospe već stoljećima, vrlo su uspješno izbjegli oko mojeg fotoaparata tijekom mojeg posjeta svetištu.
No, ako se uz čudotvornu sliku treba izdvojiti samo još jedna stvar koju u svetištu vrijedi pogledati, to je zasigurno križni put koji se nalazi u prostorijama iznad kapele sa slikom (moglo bi se reći u svojevrsnoj galeriji).
Taj suvremeni križni put naslikao je Jerzy Duda-Gracz. Vjerojatno nije baš po svačijem ukusu, ali ono što se za taj križni put zasigurno može reći je da je upečatljiv. Mene se najviše dojmila postaja „Isus pada drugi put pod križem“ gdje su u pozadini prikazani prizori djece kojima je djetinjstvo prerano završilo…
Svetište na Jasnoj Gori jako je važno Poljacima. Iako se na jednom od ulaza u svetište vijore zastave različitih država svijeta, jako se osjeti da je to primarno poljsko svetište. Zadivljujuće je gledati kako je jednoj naciji upravo marijansko svetište važan dio nacionalnog identiteta.
Svakoga jutra, u šest sati, otkriva se slika Crne Gospe. Diže se nešto što bih nazvala srebrnim pokrovom, dok u pozadini svira veličanstvena glazba – bubnjevi i trublje. Odmah nakon toga slijedi misa.
Taj doživljaj otkrivanja slike toliko je veličanstven da sam se odlučila i drugog jutra ustati ranije samo da to ponovo doživim, dok mi se prvi put nije baš dalo tako rano buditi. Tako da to zaista preporučujem svima koji posjete Jasnu Goru.
Foto: Laura Lazić, Bitno.net
Osim otkrivanja slike, svake večeri u devet sati, u kapelici pred slikom održava se molitva koja se zove Apel jasnogorski. Na molitvu se okuplja mnoštvo vjernika koji u potpunosti ispune crkvu, a čini mi se da neki čak stoje i vani.
U Częstochowi mi se svakako sviđa jedan mir, osjećaj kao da sam došla na zaista sveto mjesto. Mjesto prožeto nekom vrstom mističnosti, tajanstvenosti, ali opet i jednostavnosti, mjesto u kojem se osjeti dodir sa srednjim vijekom.
Tamo postoje suvenirnice, kafići, restorani – ali sve je to u umjerenim količinama. Ako se prisjetim Marije Bistrice i mnoštva štandova tik do crkve, vidim veliku razliku. Dosta tih lokala je i zatvoreno, odnosno ne rade uopće. To s jedne strane doprinosi svetoj atmosferi svetišta.
S druge strane, čak sam i s nekim Poljacima komentirala da je malo blesavo što se restoran za hodočasnike zatvara već u 17 sati. I onda, tko je jeo, jeo je. Tako se i dosta kafića i toaleta zatvara znatno ranije nego što bi se očekivalo.
Da to stavim u kontekst, molitva pred slikom Crne Gospe održava se svakoga dana u 21 sat i na tu molitvu dođe zaista jako puno ljudi. A restoran se zatvara četiri sata prije. Naravno, Częstochowa je velik grad, ima u blizini svetišta na Jasnoj Gori još kafića i restorana s normalnim radnim vremenom, ali ipak je ovo malo neobično za tako veliko svetište.
No, to naravno ima i svoje prednosti. Više puta sam pomislila, a i neki koji su sa mnom putovali su čak došli na sličnu misao, da je to izvrsno mjesto za obiteljsko hodočašće s malom djecom.
Dovoljno je veliko, a opet ne preveliko, ima puno raznolikog sadržaja, u blizini su lijepi i veliki parkovi, čini se poprilično sigurno i, da tako kažem, „domaće“, puno ugodnije nego, primjerice, Lurd. U Međugorju su pak gužve toliko velike da postoji puno veća opasnost da se netko izgubi, dok na Jasnoj Gori to nije toliki problem.
Częstochowa je stoljećima staro svetište koje je imalo važno mjesto u povijesti Poljske, a važno je i danas. To je mjesto pravi izvor na kojem se uvijek može piti nova voda žive vjere, molitve i duhovnosti, premda je izvor star. Drevno svetište gdje se prošlost spaja sa sadašnjošću i zajedno postaju vječnost…
Foto: Laura Lazić, Bitno.net
