PRIČA BRUNA FERRERA Tko se ne moli? Duhovna priča o molitvi i zahvalnosti Bruno Ferrero Podijeli: Foto: Shutterstock Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u dupkom punu gostionicu na objed. Tu su obično objedovali i najugledniji građani. Seljak je sjeo k stolu za kojim su već sjedili drugi gosti i naručio od poslužitelja objed. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke i pomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega promatrali su ga radoznalo i podsmješljivo, a jedan ga je mladić upitao: “Vi se u svojoj kući uvijek ovako molite? Zar se doista svi molite?” Seljak, koji je počeo mirno jesti, odgovori: “Ne, i u nas ima onih koji se ne mole.” “Ma nemoj”, nastavi mladić cereći se. “A koji se to ne mole?” “Pa”, odgovori seljak, “ne mole se, primjerice, moje krave, magarac i svinje…” Sjećam se da smo jednom zgodom nakon što smo svu noć hodali, zaspali pred zoru u obližnjem šumarku. Derviš koji je putovao s nama uzviknuo je iznenada i odvojio se u osamu pustinje ne sklopivši oka. Kad se razdanilo, upitah ga: “Što ti se dogodilo?” Odgovorio je: “Čuo sam slavuje kako su počeli cvrkutati u krošnjama drveća. Čuo sam jarebice u gori, žabe u bari i životinje u šumi. Tada sam pomislio: dok svi oni slave Gospodina, neće biti pravo da ja jedini spavam i ne pridružim im se.” (Sadi) Bruno Ferrero Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje. Podijeli:
ANJA MIHANOVIĆ I ove su godine majke na Stenjevcu prale noge svojoj djeci, njihov čin otkriva nam važnu lekciju
ŠTO NAM JE ČINITI Ivo Džeba: U svijetu poludjelih vrlina ili što kršćane veže s feministima, veganima i zelenim aktivistima
VLČ. DAVOR KLEČINA ZA BITNO.NET Kako je Josip s križem razoružao Hrvate, Srbe i Bošnjake, a onda i mene
KATOLIČKA CRKVA Antoni Gaudí, arhitekt veličanstvene Sagrade Famílie, na korak do proglašenja blaženim
PSIHOLOG I TEOLOG Razgovor s p. Mijom Nikićem: Odlazak psihologu ne znači manjak vjere u Boga, o tome i Biblija govori