NARODNA MUDROST

Svima ugađati

Stablo

Jedan čovjek idući iz grada kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od deset godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pa reče:

– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih!

Onda otac sjaše s magarca i posadi na nj sina.

Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče:

– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac da ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe!

Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:

– Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da

čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!

Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.

Sretne ih četvrti čovjek pa reče:

– Ala, ste vi čudna tri druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li lakše bilo da jedan od vas jaše?

Tada reče otac sinu:

– Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama!

Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.

Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu još većma smijati i čuditi, onda otac najedanput, bacivši magarca na zemlju i počevši ga driješiti, poviče:

– Ta onaj je svaki čovjek luđi od ovoga magarca koji hoće svemu svijetu ugoditi. Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!

Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući.

 

Narodna priča

 

Objavljeno: 26. listopada 2012.

Možda vam se svidi