Sjedio sam s prijateljem u poznatome kafiću u obližnjoj nam Veneciji, gradu svjetlosti i vode. Dok smo uživali u kavi, jedan je čovjek ušao i sjeo za slobodan stol pored nas.

Pozvao je konobara i naručio: „Dvije kave, ali jedna na zid.” Slušali smo tu narudžbu sa zanimanjem i primijetili da je čovjek dobio jednu šalicu kave, ali je platio dvije. Čim je otišao, konobar je na zid zalijepio komad papira s natpisom „Šalica kave”.

Dok smo još bili tamo, dva su čovjeka ušla i naručila tri šalice kave, dvije na stol, a jednu na zidu. Popili su svatko svoju kavu, a platili tri, i zatim otišli. I toga je puta konobar učinio isto – zalijepio je na zid komad papira s natpisom „Šalica kave”.

Nama je to bilo nešto jedinstveno i neobično. Popili smo svoju kavu, platili i otišli.

Nakon nekoliko dana ponovno smo otišli u taj kafić. Dok smo uživali u svojoj kavi, ušao je jedan muškarac. Sjeo je, pogledao zid i rekao: „Molim vas šalicu kave sa zida.” Konobar je tom čovjeku poslužio kavu s uobičajenim poštovanjem i dostojanstvenošću.

Muškarac je popio svoju kavu i otišao ne plativši. U čudu smo promatrali sve to. Konobar je skinuo jedan od natpisa za zida i bacio ga u kantu za smeće.

Više nismo bile iznenađeni, i bilo nam je sasvim jasno. Od velikoga poštovanja prema potrebitima što su ga pokazivali stanovnici toga grada oči su nam bile pune suza.

To je uistinu lijepa misao. Taj je zid vjerojatno najljepši zid koji ćete ikada igdje vidjeti!

Autor članka je nepoznat. Iskreno mu zahvaljujemo!

Izvor: KindSpring

Prijevod: Ana Naletilić