Opasao se oko bokova trošnom tkaninom kako to čine parije, najsiromašniji ljudi u Indiji.

Toga dana nitko ga nije pozdravio, nitko mu nije ništa udijelio.

Išao je na tržnicu, bio je u hramu, nitko ga nije ni pogledao.

Sljedećeg dana brahman se odjene prema običajima svoje kaste: obukao je bijelo odijelo, stavio svileni turban i vezeni kaput. Ljudi su ga pozdravljali i davali mu novaca za osobne potrebe i za održavanje hrama.

Kad se vratio kući, brahman skine odjeću, položi je na stol i duboko joj se pokloni govoreći: “Oh, blažena odjećo! Sretna tkanino! Ti si najčašćenija na ovom svijetu. Ono što ti pokrivaš – čovjek – ljudima ne znači ništa.”

“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe…” (Mt 23,25)

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.