U jednome bizantskom gradu građani se pretvoriše u tolike izjelice i lijenčine da su zaboravili svaki sram te su zadovoljni sami sobom počeli vršiti takva bezakonja da im nije ni padalo na pamet da slušaju svojega starog dobrog episkopa, koliko god ih on preklinjao da se poprave. Ismijavali su starca i tjerali ga kao da je dosadna muha.

Na kraju je stari episkop umro, a na njegovo je mjesto došao mladi arhijerej koji je počeo živjeti tako da su se zgrozili čak i oni koji su se svega nagledali u životu. Tada su se sjetili svojega dobrog i krotkog starog episkopa.

Na kraju, ne mogavši više izdržati namete, uvrede i nezamislivu razuzdanost novoga arhijereja, stanovnici toga grada zavapiše kao jedan:

“Gospode, zašto si baš k nama poslao ovakvo čudovište?”

Nisu se znali ni moliti kako treba, ali ipak nakon dugih zapomaganja Gospod se ukazao jednome od njih i odgovorio: „Tražio sam za vas i gorega, ali ga nisam našao!“

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.