Jednoga dana starješine rekoše jednomu od njih: “Nakon toliko pokušaja ostalo je još samo to da pođeš vidjeti Boga.”

“Slažem se, ali kamo?”

“Ništa jednostavnije. Dovoljno je da se popneš na planinu i tamo ćeš vidjeti Boga.”

Čovjek se bez problema uputi u želji da vidi Boga.

Nakon nekoliko dana naporna puta, dođe na vrh planine. Bog je bio gore i čekao ga. Čovjek je u nevjerici trljao oči. Bog je imao lice njegova svadljivoga i mrskoga susjeda, u to nije trebalo ni najmanje sumnjati.

Što mu je Bog rekao, nitko ne zna. U svakom slučaju, po povratku u selo on više nije bio isti čovjek.

No unatoč svoj njegovoj ljubaznosti i želji da se pomiri sa susjedom, stvari se nisu popravljale. Onaj drugi pronalazio je uvijek nove razloge za svađu.

Starješine tada rekoše: “Bilo bi dobro da i on pođe vidjeti Boga.”

Unatoč mnogo protivljenja, uspjeli su ga uvjeriti te je i on krenuo na vrh planine.

Kad je stigao, i on je vidio Boga koji je imao lice njegova susjeda…

Od toga dana sve se izmijenilo i u selu je zavladao mir.

Želiš li vidjeti Boga, pogledaj svoga brata.

Bruno Ferrero