Jedan čovjek otišao je kod brijača ošišati se i obrijati. Kako je brijač počeo s radom, počeli su razgovarati. Razgovarali su o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga.

Brijač je rekao: “Ja ne vjerujem da Bog postoji!”

“Zašto to kažete?” – upita ga mušterija.

“Pa, znate, dovoljno je da izađete na ulicu i brzo shvatite da Bog ne postoji” – odgovori brijač i nastavi: “Recite mi, kad bi Bog postojao, bi li bilo toliko bolesnih ljudi? Bi li bilo toliko napuštene djece? Kad bi Bog postojao, ne bi bilo ni patnji ni bola! Ne mogu zamisliti Boga koji je ljubav, a u isto vrijeme dopušta takve stvari.”

Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije ništa odgovorio jer nije želio započeti raspravu. U međuvremenu je brijač završio svoj posao i čovjek je napustio radnju. Odmah čim je izašao, na ulici je primijetio čovjeka s dugom raščupanom i prljavom kosom, te neobrijanom bradom.

Čovjek se okrenuo i ušao ponovno u brijačnicu i rekao brijaču: “Znate što? Brijači ne postoje!”

“Kako možete reći tako nešto?” – iznenađeno ga upita brijač. “Ja sam tu i ja sam brijač i upravo sam vas ošišao i obrijao!”

“Ne!” – čovjek uskliknu. “Brijači ne postoje, jer da postoje, ne bi bilo toliko neošišanih, neobrijanih i neurednih ljudi poput onog čovjeka na ulici.”

“Ah, ali brijači stvarno postoje! To se događa kad ljudi ne žele doći k meni!” – zaključi brijač.

“Upravo tako!” – potvrdi čovjek. “To je upravo poanta. Bog također postoji, ali mnogi ljudi ne žele doći k Njemu!”

Nepoznati autor