Došla je noć svijeta – nikakav tehnički napredak ne može ga obnoviti

U svijetu se, providonosno, umnožavaju sredstva za potpuniji i slobodniji razvoj života. Dok otkrića znanosti šire horizonte ljudskih mogućnosti, tehnika i organizacija ih realiziraju, stavljajući ih u službu čovjeka. Nuklearna energija već je praktično označila početak novog razdoblja: kuće su obasjane energijom koja dolazi upotrebom nuklearne fisije i čini se da nije daleko dan kada će gradove osvjetljivati i strojeve pokretati procesi sinteze slični onima koji već milijarde godina omogućavaju Suncu i drugim zvijezdama da svijetle. Elektronika i mehanika mijenjaju svijet proizvodnje i rada s automatizacijom te tako čovjek sve više postaje gospodar svojih djela i uviđa kako se njegov rad podiže na sve višu kvalitativnu i inteligencijsku razinu. Prijevozna sredstva ujedinjuju različite točke svijeta u jedinstvenu mrežu, koja može biti zatvorena brzinom prividnog gibanja Sunca. Projektili brazde nebeske visine, a umjetni sateliti očaravaju svemir svojom prisutnošću. Poljoprivreda, s nuklearnom kemijom, umnaža mogućnost prehrane sve većeg broja ljudi, dok biologija iz dana u dan osvaja teren u borbi protiv strašnih bolesti.

Ipak, sve ovo je još noć. Noć, iako puna strepnje i nade, ali je noć. Noć koja bi mogla postati čak i iznenadno olujna, ako bi se tu i tamo pojavili bljeskovi munja i čuo prasak gromova. Nije li možda istinito da su znanost, tehnika i organizacija postale izvori straha za ljude?

Dakle, ljudi nisu više sigurni kao nekada. Vide dovoljno jasno da nikakav napredak ne može sam obnoviti svijet. Mnogi već naziru  – i to govore – da je noć svijeta došla, jer je bio uhićen Isus, jer ga se htjelo odstraniti od obiteljskog, kulturnog i društvenog života; jer se narod pobunio protiv Njega, jer je bio pribijen, ušutkan i nemoćan.

Postoji mnoštvo spremnih i odvažnih duša koje su svjesne da je smrt i ukop Isusa bio moguć jer su se među Njegovim prijateljima našli oni koji su ga zanijekali i izdali; bilo je mnogo onih koji su bježali uplašeni pred prijetnjama neprijatelja. Te duše znaju da će pravovremena, složna i organska akcija promijeniti lice Zemlje, obnavljajući ga i poboljšavajući ga.

Nužno je odstraniti grobni kamen kojim se htjelo zatvoriti istinu i dobro; treba dozvoliti istinsko uskrsnuće koje više ne dozvoljava nikakvu prevlast smrti: «Surrexit Dominus vere» (Lk. 24, 34), «mors illi ultra non dominabitur» (Rim. 6, 9).

Kod pojedinaca Isus mora uništiti noć smrtne krivnje iznova dobivenom zorom milosti. U obiteljima, noć ravnodušnosti i hladnoće mora zamijeniti sunce ljubavi. Na radnim mjestima, u gradovima, narodima, na područjima nerazumijevanja i mržnje, noć se treba osvijetliti kao dan, «nox sicut dies illuminabitur»:  i prestat će borba, nastat će mir. Dođi, Gospodine Isuse.

Čovječanstvo nema snage pomaknuti grobni kamen koji je samo isklesalo, nastojeći zapriječiti Tvoj dolazak. Pošalji svog anđela, Gospodine, i daj da naša noć bude svijetla kao dan. Kolika te srca iščekuju, Gospodine! Kolike duše nestrpljivo iščekuju dan kada ćeš Ti jedini vladati i kraljevati u srcima! Dođi, Gospodine Isuse.

Iz Uskrsne poruke pape Pija XII., 1957. godine.

Preveo Marijo Udina | Bitno.net