Danas je u Varšavi beatificirano dvoje poljskih katolika, majka Elzbieta Roza Czacka koja je život posvetila tjelesno i duhovno slijepima te kardinal Stefan Wyszyński, poznati borac protiv komunizma. Tim povodom ponavljamo tekst koji je naš nekadašnji urednik Goran Andrijanić napisao o tom duhovnom velikanu.

Bio je to jedan od najdojmljivijih prizora inauguracijske mise pape Ivana Pavla II., održane na dan 22. listopada 1978.

Dogodio se tijekom ceremonijala u kojem se kardinali poklone novoustoličenom papi i poljube njegov prsten. Kada je Papi prišao njegov sunarodnjak, primas poljski kardinal Stefan Wyszyński, Ivan Pavao II. je ustao sa svoje stolice i zagrlio svoga prijatelja i suradnika s kojim je prošao godine i godine duhovne, ali i političke borbe s represijom komunističkog režima.

Fotografija poljupca u ruku koji se tada dogodio, obišla je svijet. Ali, to nije bio poljubac kojim kardinali odaju počast Petrovu nasljedniku, ne. Scena koja je zabilježena bila je ona u kojoj je novi papa ljubio ruku svom duhovnom uzoru i prijatelju, „primasu tisućljeća“, kako će ga kasnije mnogi zvati, kardinalu Stefanu Wyszyńskom koji će, objavljeno je jučer, uskoro biti uzdignut na čast oltara nakon što je potvrđeno čudo po njegovu zagovoru.

Odnos između dvojice duhovnih velikana Poljske XX. stoljeća bio je istican u zapadnim medijima kao glavni atribut Wyszyńskog. To je točno jer je primas doista bio svojevrsni mentor metropolita krakovskog Karola Wojtyłe, kojega je vidio kao budućnost Katoličke Crkve u Poljskoj. Bio je, ističe se, i jako povezan s kasnijim izborom nadbiskupa krakovskog za papu. Neki izvori, štoviše, tvrde kako su ga na toj konklavi 1978. pitali bi li on prihvatio Petrovu stolicu, na što je on rekao kako misli da je drugi kardinal iz Poljske puno prikladniji izbor.

„Ako te izaberu, ne odbijaj“, šapnuo je Wyszyński Wojtyłi na konklavi, kada je shvatio da bi njegova zemlja koju je porobio, ali ne i porazio komunistički režim, mogla dati novog papu.

Međutim, kardinal Stefan Wyszyński za Poljake predstavlja ipak i više nego svojevrsnog duhovnog prethodnika sv. Ivana Pavla II. Ne zovu ga uzalud „primasom tisućljeća“, njega kojega opisuju kao prelata koji je „dobio sve najvažnije bitke“, a među njima i onu presudnu – „spašavanje duše i identiteta poljskog naroda u komunističkim vremenima“, kako je napisao katolički portal Stacja7.

Sluga Božji Stefan Wyszyński rođen je 3. kolovoza 1901. u seocetu Zuzeli, u pokrajini Mazowsze u sjeveroistočnoj Poljskoj.

Za svećenika je zaređen 1924. nakon školovanja u Varšavi, Łomżi i Wloclaweku. Nakon doktorata iz sociologije i kanonskog prava na čuvenom Katoličkom sveučilištu u Lublinu (KUL-u), nastavio je školovanje u inozemstvu.

Tijekom njemačke okupacije nacisti su vidjeli u njemu opasnost i željeli su ga uhititi. On se par godina krio na raznim lokacijama. U vrijeme Varšavskog ustanka u kolovozu 1944., kada je poljski podzemni pokret otpora bezuspješno pokušao poraziti oružjem nadmoćnije naciste prije ulaska sovjeta u glavni grad, bio je kapelan jedne od jedinica Armie Krajowe.

Godine 1946. imenovan je biskupom Lublina, a dvije godine kasnije postaje primas Poljske, nakon što ga je Pio XII. imenovao metropolitom Gniezna, prve poljske prijestolnice i mjestom prve poljske metropolije, i ad personam nadbiskupom varšavskim.

Bio je, dakle, primas u vrijeme komunističkog režima i borbe s njim. Prve godine nakon rata bile su najteže, jer je staljinistički režim udario jako na Crkvu.

U drugoj polovici 1949. Crkva započinje pregovore s komunistima o reguliranju svoga pravnog statusa u PRL-u (kratica za Narodna Republika Poljska). Mukotrpni pregovori završavaju u travnju 1950. potpisivanjem dokumenta Sporazum u kojem Crkva na kakav-takav način regulira svoje odnose.

„Morali smo spasiti što se spasiti da…“, pisao je primas u Apostolskoj stolici u to vrijeme. Vatikan nije bio za Sporazum, dokument nije bio bez protivnika u episkopatu, među njima je bio i metropolit krakovski Adam Sapieha, koji je smatrao da pregovore treba iskoristiti tek kao dobivanje vremena za pripravu za novi udar protiv Crkve. Na zasjedanju episkopata uoči potpisivanja Sporazuma, primas poljski istupa za njegovo potpisivanje jasno to argumentirajući i pridobiva ostale biskupe.

„Nisam promijenio mišljenje o tome“, pisao je 1953., tri godine kasnije:

„Crkva i Poljska previše su toga izgubili u vrijeme njemačke okupacije da bi mogli nastaviti s gubitcima i za komunista… Smatrao sam kako moramo pronaći neki modus vivendi ako se ne želimo suočiti s novim, možda čak i još gorim, uništenjima.“

Godine 1952. Wyszyński je postao kardinal, ali nije mu dopušteno otići u Rim. Komunističke vlasti nisu poštivale odredbe Sporazuma, a represija protiv Crkve je nastavljena. Godine 1953. kardinal je poslan u kućni pritvor u kojem će boraviti iduće tri godine.

Tijekom pritvora sastavlja tekst molitve zavjeta poljskog naroda Mariji danom 26. kolovoza 1956. u marijanskom svetištu na Jasnoj Gori pred milijun okupljenih vjernika. Sam primas je tada bio još u kućnom pritvoru. Pušten je iz njega u listopadu 1956.

Iduće razdoblje proveo je kao primas koji je redovito i odlučno upozoravao na sva komunistička kršenja ljudskih prava. Kako su to priznali i kasnije političke vođe poljskog antikomunističkog otpora, primasova odlučnost i principijelnost davala je jak duhovni okvir za pokret Solidarnosti i sve ono ostalo što je uslijedilo.

Osim otpora komunistima, čiju je ideologiju odavno raskrinkao jer je marksizam proučavao još na KUL-u i odgovarao na nju katoličkim socijalnim naukom koji je izvrsno poznavao, neprestano se bavio i pastoralnim te karitativnim aktivnostima. Spomenimo, među ostalim, kako je inicirao otvaranje prvoga doma za samohrane majke i tako odgovorio na potrebu borbe za život nerođenih.

„Mržnjom nećemo obraniti našu domovinu, a moramo je braniti. Branimo je ljubavlju! Poljaci su već dosta nastradali od drugih, pa naučimo se nešto iz tih teških iskustava. Probajmo dakle drugi način – ljubav koja će učiniti da cijeli svijet gleda na nas i govori: Vidi kako se ljube. Tada će zavladati mir i pomirenje“, govorio je 1966.

Primas Wyszyński je od 1957. do 1966. predvodio veliku devetnicu koja je bila priprava za proslavu Milenija krštenja Poljske. Sama proslava održana je 3. svibnja 1966., opet na Jasnoj Gori uz obred posvećenja Poljske zaštiti Marije.

Kada je Poljska uz njega 1967. dobila još jednog karizmatičnog kardinala – metropolitu krakovskog Karola Wojtyłu – komunisti su bili u panici. Ono što su pokušali napraviti preko svojih tajnih službi i suradnika jest bilo stvaranje konflikta između njih dvojice. To im nikada nije uspjelo, zahvaljujući prije sve duhovnoj zrelosti i svijesti da Crkva mora biti jedinstvena.

Foto: Gosc.pl

Tako su poljski povjesničari opisali situaciju iz 1967. kada su komunisti zabranili Wyszyńskom odlazak u Rim na biskupsku sinodu. Kardinal Wojtyła je tada također odbio ići jer nije želio igrati igru komunista koji su željeli da on bude percipiran kao vođa biskupske delegacije i tako stvoriti podjele u Crkvi.

Dvojica kardinala ostali su bliskim prijateljima i suradnicima o čemu svjedoči i dirljiva scena s početka teksta.

Kada je sv. Ivan Pavao II. došao na svoje prvo hodočašće u Poljsku, ono iz 1979. koje je prethodilo buđenju Solidarnosti, primas je navodno rekao: „Sada mogu umrijeti.“

Umro je dvije godine kasnije, 28. svibnja 1981. u Varšavi.

Beatifikacijski proces započeo je na razini nadbiskupije dvije godine kasnije. Kongregacija za kauze svetaca potvrdila je čudesno ozdravljenje jednog mladića koje se dogodilo po zagovoru „primasa tisućljeća“. To znači da će uskoro biti beatificiran.

„Sve sam predao Mariji Bogorodici i dobro sam učinio“, rekao je na 50. obljetnici svoga svećeničkog ređenja.

To je postalo njegovo svojevrsno geslo kojim je objasnio način na koji je pomogao duši poljskog naroda preživjeti komunizam.