U 19.05 bijeli dim, u početku gotovo proziran, a onda sve gušći i čišći počeo je izlaziti iz dimnjaka i izazvao ushićenje mnoštva koje je oduševljeno počelo pljeskati. Izabran je papa, premda svijet još ne zna njegovo ime niti njegovo lice. Napokon je prestalo kišiti…

Foto: Update Images/Shutterstock

Trg sv. Petra velika je površina prekrivena otvorenim kišobranima. Odolijevajući hladnoći i kiši, tisuće osoba satima iščekuju da bakreni dimnjak Sikstinske kapele da očekivani odgovor. Prethodnoga dana u 16.30 sati u dugoj i divnoj procesiji 115 izbornika konklave sazvane da odredi nasljednika Benedikta XVI. uputilo se iz Pavlove kapele u Sikstinsku kapelu. Nakon prisege i meditacije koju je održao kardinal Prosper Grech, kardinali su održali prvo glasovanje. Iako se očekivalo izlaženje crnoga dima, okupilo se mnoštvo ljudi, očiju uperenih u dimnjak, iščekujući ishod. Obilan kovitlac tamnoga dima potvrdio je da su izbornici odlučili odmah započeti s prebrojavanjem glasova. Kao što je bilo očekivano, nitko od njih nije dobio potrebnih sedamdeset sedam, tj. dvije trećine glasova.

U srijedu 13. ožujka, u prvi mah bjeličast, sivkasto-crn bio je i podnevni dim, onaj koji je uslijedio nakon dvaju jutarnjih glasovanja, tj. nakon drugoga i trećeg skrutinija konklave. I u ovome slučaju bio je to prilično predvidljiv ishod. U posljednjih sto godina jedino je Eugenio Pacelli u ožujku 1939. godine bio izabran u trećemu skrutiniju. Tada je rat već bio na pomolu pa su kardinali u žurbi izabrali vjernoga državnog tajnika pape Rattija. Mediji, vjernici i znatiželjnici pitali su se što se zbiva pod svodovima Sikstinske kapele, pod onom dramatičnom i divnom freskom Michelangelova Posljednjega suda. Pitali su se što se događa među kardinalima za vrijeme objeda u Domus Sancta Marta – Domu svete Marte, gdje su bili smješteni. Popodne je izbor postajao sve izglednijim, unatoč predviđanjima duge i teške konklave. Tako se dogodilo s Josephom Ratzingerom u travnju 2005. godine. Izabran je za vrijeme četvrtoga skrutinija.

Ipak, i toga popodneva prvo glasovanje nije dalo rezultate. Bijeloga dima nije bilo između 17 i 18 sati. To je značilo da su kardinali nastavili s novim skrutinijem, toga dana četvrtim, a petim u konklavi. Dim, bijeli ili crni, očekivao se oko 19 sati. Nekoliko minuta ranije jedan se galeb smjestio na vrhu dimnjaka, gdje je nepomično stajao pola sata, što se moglo vidjeti i na četirima velikim ekranima postavljenima na Trgu ispred vatikanske bazilike.

“To nije dobar znak”, rekao je neki svećenik, “jer Duha simbolizira golubica, nipošto galeb. Znači još ga nisu izabrali.” Ipak, nešto se primijetilo. Iščekivanje je raslo, bez nekih vidljivih razloga.

Foto: Flickr.com/Aleteia Image Department

U 19.05 bijeli dim, u početku gotovo proziran, a onda sve gušći i čišći počeo je izlaziti iz dimnjaka i izazvao ushićenje mnoštva koje je oduševljeno počelo pljeskati. Izabran je papa, premda svijet još ne zna njegovo ime niti njegovo lice. Napokon je prestalo kišiti. Čekanje je izgledalo beskrajno. Onda su se konačno otvorili veliki prozori središnje lože bazilike svetoga Petra i kardinal protođakon Jean-Luis Tauran izišao je pred mnoštvo kako bi obznanio izabranikovo ime: Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum, Dominum Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio qui sibi nomen imposuit Franciscum. – “Javljam vam veliku radost, imamo Papu, uzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglija, koji je sebi izabrao ime Franjo.”

Bilo je dovoljno čuti Georgium Marium da se shvati kako je izabran kardinal Buenos Airesa, nadbiskup isusovac rođen u tomu gradu prije sedamdeset šest godina, u obitelji iseljenika iz Pijemonta.

Ime nije bilo toliko poznato i u početku je okupljeno mnoštvo bilo donekle zbunjeno. Upravo kao što se dogodilo jedne druge večeri, 16. listopada 1978. godine, kada je kardinal Pericle Felici vjernicima objavio da je novi papa Karol Wojtyla. Dakle, otac Bergoglio. Svi su očekivali mladoga papu, a kardinali su opet izabrali stariju osobu. Mnogi su predviđali “papu Talijana”, kada, gle, novi rimski biskup dolazi s južne polutke, izdaleka. Dolazi nakon što je u suprotnomu smjeru prešao put koji je njegova obitelj 1929. godine prevalila ukrcavši se u luci u Genovi.

Tko pozna Bergoglia, njegov lik i njegovo biskupstvo, odmah može uočiti dosege ovoga događaja. Na njih ukazuje i odabir imena: Franjo.

Čuvši to ime, mnoštvo je gromoglasno zapljeskalo. Papa isusovac koji uzima ime asiškoga siromaška, utemeljitelja franjevaca. To je znak promjene, znak obrata. Poziv na evanđeoski radikalizam, na siromašnu Crkvu koja kroči, izgrađuje i ispovijeda Krista raspetoga, “jedinoga Spasitelja cijeloga čovjeka i svih ljudi”.

Nakon nekoliko minuta pojavio se novi papa. Tek u 20.10 sati. Prvi put u povijesti prije nego je izabranik izišao na ložu, vatikanska je televizija na trenutak pokazala Franju odjevena u bijelo, dok se primicao prozoru. Papa nije stavio na sebe crveni ogrtač obrubljen hermelinom koji su mu pripravili, niti je preko ramena ima stolu. Poslije će se doznati da nije htio tu kraljevsku odjeću s krznenim obrubom. Krzno ne pristaje papi koji se zove Franjo. Prsni križ nije promijenjen, to je križ što ga je Jorge Mario Bergoglio uvijek nosio, obični metalni križ. Nema ni nikakva optočenoga dragog kamena.

Foto: screenshot YouTube

Novi papa izlazi okružen ceremonijarima i nekolicinom kardinala; pored sebe želi vikara Rima, Agostina Vallinija. Kada je izišao, podigavši ruku pozdravlja vjernike i nepomično gleda prema Trgu. Ništa ne govori dok mnoštvo piješće i viče: “Živio Papa!” Napokon progovara i kaže: “Braćo i sestre, dobra večer…” Običan pozdrav koji podsjeća na posljednje riječi Benedikta XVI. izgovorene trenutak prije ulaska u papinsku palaču u Castel Gandolfu, gdje će ostati “svijetu skriven”.

Franjo nastavlja: “Vi znate da je dužnost konklave bila dati Rimu biskupa. Čini se da su moja braća kardinali išla po njega gotovo na kraj svijeta. No, tu smo… Zahvaljujem vam na prihvaćanju. Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega želio bih izmoliti molitvu za našega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa čuva.”

Ne naziva se papom, nego podsjeća da je prvenstveno rimski biskup, kao što je uostalom pri svojemu prvom pojavljivanju nakon izbora učinio i Ivan Pavao II. Papa je papa zato što je rimski biskup, a ne obratno, što katkad zaboravljaju neki koji veličaju sjaj papinskoga dvora. Papa Bergoglio ističe tu osobitu, posebnu vezu s Crkvom Vječnoga grada. On je biskup koji se obraća vjernicima svoje biskupije prije nego svijetu.

Pozvavši na molitvu za svojega prethodnika, zajedno s narodom izgovara Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu. Potiče narod da moli, da izriče u kršćanskoj vjeri najčešće izgovarane molitve.

“A sada”, nastavlja po završetku triju molitava, “započinjemo ovaj put, biskup i narod, ovaj put Rimske Crkve, koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. To je put bratstva, ljubavi i međusobnoga povjerenja. Molimo uvijek za nas, jedan za drugoga, molimo za cijeli svijet, da bude veliko bratstvo. Želim vam da ovaj put Crkve koji danas započinjemo – pomoći će mi moj kardinal vikar, ovdje nazočan – bude plodonosan za evangelizaciju ovoga prelijepog grada…”

Kada je došlo vrijeme za blagoslov, prvi apostolski blagoslov, Papa je od naroda zatražio blagoslov. Zatražio je od vjernika da zazovu Božji blagoslov na novoga biskupa. Neviđena, nova molba koja kao protagoniste vidi laike, Božji narod i njihovu molitvu nad novim pastirom.

“Sada bih želio podijeliti blagoslov, ali prije vas molim za jednu uslugu. Prije nego što biskup blagoslovi narod, molim vas da se vi pomolite da Gospodin mene blagoslovi: molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U tišini izrazimo tu vašu molitvu za mene…”

Franjo je prignuo glavu, a zatim ponovno uzeo riječ i kazao: “Sada ću podijeliti blagoslov vama i cijelome svijetu, svim muškarcima i ženama dobre volje.” Preko bijeloga ruha stavio je papinsku štolu i na latinskomu jeziku udijelio blagoslov uz potpuni oprost Urbi et Orbi. Nakon što je pozdravio gestom ruke, nastavio je: “Velika vam hvala na dobrodošlici. Molite za mene. Do skoroga viđenja, vidimo se uskoro. Sutra se želim poći moliti Gospi da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor!”

Foto: Cathopic

Nakon što je napustio Apostolsku palaču i vratio se u Dom svete Marte, Papa se našao pred velikim crnim automobilom registarske oznake SCV1. No, Franjo nije sjeo u njega. “Idem u autobus s kardinalima…” Isto je učinio i popodne sljedećega dana na povratku u Sikstinsku kapelu, gdje je slavio misu s kardinalima.

Pripovijeda se da je za vrijeme večere bilo dugotrajno slavljeničko ozračje. Crkva je napokon dobila novoga papu. Sto četrnaest privremenih “zatočenika” u konklavi izabralo je doživotnoga “zatočenika”, onoga koji će u Vatikanu ostati. Pozdravljajući subraću nakon večere, Franjo ih je pogledao i rekao: “Neka vam Bog oprosti za ono što ste učinili.”

Te iste večeri Papa je telefonirao umirovljenomu Benediktu XVI. I to nije bio jedini njegov telefonski razgovor. Nazivao je on i neke rimske prijatelje. Odmah je poslao poruku glavnomu rimskom rabinu Riccardu Di Segni: “Na dan mojega izbora za rimskoga biskupa i pastira cijele Katoličke Crkve šaljem Vam svoj srdačan pozdrav i javljam da će svečana inauguracija mojega pontifikata biti u srijedu 19. ožujka. Uzdajući se u zaštitu Svevišnjega, živo se nadam da ću uspjeti pridonijeti unaprjeđenju odnosa Židova i katolika, razvijanih nakon Drugoga vatikanskog sabora, u duhu obnovljene suradnje u službi svijeta kako bi on sve više bio u skladu sa Stvoriteljevom voljom.

Prvi dan pontifikata Franjo je započeo kao i obično, vrlo ranim buđenjem i dugom molitvom pred svetohraništem. Zatim, kao što je prethodne večeri najavio, htio se pomoliti Gospi da čuva i štiti Rimsku biskupiju. Malo prije osam sati pojavio se u bazilici Svete Marije Velike u privatnome posjetu. U velikoj kapeli lijeve lađe najstarije crkve posvećene Gospi čuva se ikona Salus popali Romani – Spas rimskoga puka. Novi je papa ušao držeći u ruci buket cvijeća i u molitvi se zaustavio pred Marijinom slikom. Onda je pošao do oltara pod kojim se čuva relikvija jasala Gospodinova rođenja. Potom je otišao u kapelu koja se također zove Sikstinska, do oltara gdje je sveti Ignacije Lojolski jedne božične noći slavio svoju prvu misu: za isusovce to je mjesto snažne simbolike. Franjo je molio na grobu svetog Pija V., pape Lepantske bitke i mise po starome obredu; pape dominikanca, koji je uveo tradiciju da papinsko ruho bude bijelo jer je htio zadržati svoj redovnički dominikanski habit.

Nakon molitve Franjo se susreo s nazočnim kardinalima i ispovjednicima dominikancima. “Milosrđe, milosrđe, milosrđe…”: taj im je poziv uputio pozdravljajući ih jednoga po jednog. “Vi ste ispovjednici, stoga budite milosrdni prema dušama. One trebaju milosrđa”, dodao je.

Foto: Shutterstock

Novi je papa došao automobilom vatikanske žandarmerije, a ne papinskom limuzinom. Pratnja mu je bila svedena na minimum. U večer izbora htio je razgovarati s ravnateljem Domus sacerdotalis Paulus VI, doma za svećenike u Ulici della Scrofa 70 u Rimu, gdje je obično odsjedao za vrijeme svojih boravaka u glavnomu gradu i gdje je boravio dva tjedna uoči konklave. U danima općili kongregacija uvijek je pješačio, i u odlasku i u povratku.

Papa je obavijestio ravnatelja kako će doći po svoj kovčeg i osobne stvari te platiti račun. Tako je i učinio. Franjo je došao u staru palaču u blizini Piazze Navona u pratnji pročelnika Papinskoga doma Georga Gansweina i zaprepaštenim licima koja kao da su htjela reći: “Svetosti, vi se šalite, pa ne želite stvarno platiti?” objasnio je: “Upravo jer sam Papa moram dati primjer.”

Zatim je osobno otišao do sobe uzeti svoje stvari. Uostalom, tako je uvijek činio na svakomu svojem putovanju. Jorge Mario Bergoglio uvijek je bio biskup bez tajnika. Sada je Papa, koji odbija luksuzni automobil i pratnju, koji radije putuje s “braćom kardinalima”, ne dopušta da mu se stavi krznom opšiveno ruho, ne drži da je uzdignut na takav položaj koji bi mu priječio da sam ponese svoje stvari i da kao i svaki drugi gost u domu za klerike plati račun. Mnogo malenih, ali važnih znakova. Današnji svijet traži da Crkva svjedoči evanđelje više životom nego riječima. Jednomu kršćaninu moralo bi biti normalno ponašati se uzdržljivo i jednostavno. Možda su u prošlosti određena pokazivanja pobjedničke Crkve imala neko značenje. Danas su svakako u suprotnosti s vremenom i općom osjetljivosti. U nekim slučajevima čak postoji opasnost protusvjedočanstva. Umjesto da približavaju, udaljavaju. Time što je do kraja to što jest, papa Franjo privlači. Pokazuje to izvanredna reakcija mnoštva ljudi diljem svijeta, pogođenih i zadivljenih njegovom izvanrednom običnošću i njegovom jednostavnošću.

“Nesumnjivo, ovaj će papa vatikanskoj sigurnosti stvoriti neke nove probleme”, komentirao je isusovac otac Federico Lombardi, ravnatelj vatikanskoga Tiskovnog ureda, koji je ipak odmah dodao: “No, zaduženi za sigurnost su u službi Svetoga Oca i znaju da se moraju prilagoditi njegovu pastoralnom stilu.”

Ne treba se Papa prilagođavati nekim pretjeranim mjerama sigurnosti, zbog kojih je prijetila opasnost da se Benedikta XVI. posljednjih godina njegova pontifikata stavi u krletku. Ljudi se moraju prilagoditi stilu Pape, koji je rimski biskup i koji sa svojim gradom i biskupijom kani uspostaviti poseban odnos.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Andree Torniellija “Jorge Mario Bergoglio – Papa Franjo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net