Iz moga promišljanja o „Bratu potresu“ objavljenom na FB neki su mediji izdvojili i pogrešno interpretirali rečenicu u kojoj kažem da „Žanjemo što smo posijali“. U njoj nema aluzija na karmu ili Božju kaznu. Cijeli tekst napisan je u franjevačkom duhu. Iz bolesti i prirodnih nepogoda treba iščitavati poruke na dvjema razinama.

Prva je osobna razina. Na osobnoj razini bolest mi pomaže razlikovati bitno od nebitnoga. U redovitim okolnostima sjedim dnevno satima za računalom i knjigom, pišem, pišem i pišem. Makar znam da mi ovaj ritam rada može naškoditi zdravlju, i liječnici me na to upozoravaju, ustrajavam u njemu. Nemam vremena za rekreaciju, prijatelje, obitelj… Do kada? Dok me ne stegne bol u kralježnici, ili neka druga bol, te me natjera da sve ostavim i krenem na terapiju. Ranije zbog posla nisam imao vremena ni za što, bio sam prezauzet, stalno radio, a sada odjednom mogu bez svega. Postaje mi samo jedno bitno: vratiti izgubljeno zdravlje. Koliko je primjera sličnih ovomu? Neumjerenost u hrani (dijabetes), pušenje (rak pluća) itd. Je li baš moralo tako završiti? Zašto Bog to sve dopušta? „Žanjemo što smo posijali.“ Bol nas je probudila, otvorila oči, pomogla razlučiti bitno od nebitnoga. Ako jest! Toliko je nebitnih stvari radi kojih nemamo vremena za bitne. Najprije radimo da bismo živjeli, potom počinjemo živjeti da bismo radili. Inverzija vrednota obilježje je našeg vremena. Ne možemo živjeti bez ljetovanja, putovanja, izleta ili… bez rada trgovina nedjeljom. Odjednom se ispostavilo da možemo živjeti bez izlazaka iz svojih kuća. Nemamo vremena za molitvu. Odjednom se ispostavilo da imamo vremena na pretek. Puno je stvari koje smo prouzročili sami. Licemjerno je u takvima situacijama postavljati pitanje: „Zašto Bog to sve dopušta?“ Mi smo ti koji Bogu ne dopuštamo da se miješa u naš život. Osporavamo mu copyright! Njegove zapovijedi i odredbe odbacujemo. Zato smo tu gdje jesmo.

Druga je ekološka razina. Sve u svijetu ima svoju svrhu. Prvo pravilo ekološkog sustava glasi: U prirodi sve je povezano sa svime. Ako poremetite samo jednu kariku u tome lancu života posljedice su neizbježne. Zadivljen sam pred Umom koji je sve tako divno isprepleo. I sada se pojavljuju intervencije ljudi u ovaj veličanstveni sklad života, simfoniju života, otajstvo života. Hoćemo li kao primjer navesti aktualni coronavirus? Stručnjaci smatraju da on pripada skupni prirodno žarišnih virusnih infekcija. On stanuje u prirodi. Kad čovjek eksploatira prirodu, on intervenira u prirodno žarište i narušava ekološku ravnotežu toga žarišta. Uznemiri ono što je vjekovima obitavalo netaknuto. Posljedica toga je poremećaj ekološkog sustava. Coronavirus je 96% identičan s virusom slijepih miševa. Zbog klimatskih promjena uzrokovanih čovjekovim onečišćenjem okoliša slijepi miševi su prišli ljudskim naseljima. Virusi koji su kohabitirali s divljim životinjama u takvom prirodnom žarištu sada dobivaju priliku ostvariti kontakt sa čovjekom. Spomenuti preskok barijere po sebi je katastrofalan. Tko ga je prouzročio? Čovjek! U tom smislu žanjemo posljedice svojih postupaka. Coronavirus nije Božja kazna, Bog nije poslao svoga Sina na svijet da svijet osudi, nego da se svijet po njemu spasi, zato je coronavirus svima nama poruka Božja, naš brat, baš kao i potres, jer nas upozorava kakva nas budućnost čeka bez Boga, bez poštovanja zakona koje je on instalirao u makrokozmos i mikrokozmos. Na to upozorava papa Franjo u Enciklici Laudato sì o brizi za zajednički dom.

Crkva današnjom svetkovinom Blagovijesti slavi Božje obećanje da On nikada neće napustiti čovjeka. No, dramatično je pitanje, osobito u ovim dramatičnim okolnostima, da mi možda nismo napustili Boga? Hoćemo li za svoje dobro obustaviti daljnje onečišćenje svemira (makrokozmosa) i svoga vlastitog organizma (mikrokozmosa) te poštivati prirodne postavke koje je instalirao njegov tvorac, Bog?

fra Josip Blažević | Bitno.net