„Mi potpisnici ove izjave, na temelju svojih svetih učenja i tradicija, potvrđujemo kako je svaki ljudski život svet, te kako svi ljudi imaju jednako i nepovredivo dostojanstvo… Izjavljujemo kako poštivanje ljudskog života predstavlja temelj i razlog našeg suosjećanja, odgovornosti i posvećenosti brizi za sve ljude, našu braću i sestre, koji trpe i pate“, izjavili su kanadski vjerski vođe, naglasivši kako je upravo ljudsko dostojanstvo ozbiljno ugroženo individualizmom koji vrijednost čovjekova života ne promatra u odnosu na njegova Stvoritelja, te zanemaruje društvene i obiteljske odnose.

„Uvjereni smo kako je jedini oblik pomoći u dostojanstvenom življenju i umiranju osiguravanje podrške u ljubavi i brizi: cjelovite podrške koja će uključivati umanjivanje boli, te psihološku, duhovnu i emocionalnu potporu, a zatim i unapređenje palijativne skrbi i kućne njege“, stoji u izjavi vjerskih predstavnika.

Za potpisnike izjave svaki čin koja smjera okončanju ljudskog života etički i moralno je pogrešan i ne predstavlja uklanjanje patnje već onoga koji pati.

„Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo prijetnja su osobama s posebnim potrebama, bolesnicima, invalidcima i umirućima, čiji se životi smatraju manje vrijednima od drugih. Takva poruka ne poštuje jednako dostojanstvo naše ranjive braće i sestara“, poručuju kanadski vjerski vođe.

Na kraju izjave, potpisnici podsjećaju kako je poslanje liječnika spašavati život, a ne izazivati smrt, te pozivaju državne vlasti na razvijanje i promociju palijativne skrbi koja predstavlja najbolji izraz ljudske solidarnosti i zajedništva.

Podsjetimo, u veljači ove godine kanadski Vrhovni sud srušio je stoljetni zakon koji je zabranjivao potpomognuto samoubojstvo jer je prema ocjeni sudaca, kršio Povelju prava i sloboda budući da su mnogi zbog zabrane eutanazije prerano izvršavali samoubojstvo, bojeći se da to, zbog neizdrživih bolova, neće moći učiniti kasnije. Pojasnimo, Kanada je pokušaj samoubojstva depenalizirala 1972. godine, dok se za potpomognuto samoubojstvo mogla dobiti zatvorska kazna do 14 godina.

Odlukom suda, pravo na potpomognuto samoubojstvo ima svaka „uračunljiva odrasla osoba koja svjesno pristaje na prekid života, a nalazi se u teškom i neizlječivom stanju bolesti ili nemoći koje uzrokuju nepodnošljive patnja za pojedinca.“

Dosadašnjim zakonom bolesnik je mogao tražiti lijekove za ublažavanje bolova, odbiti umjetno davanje hrane i vode ili medicinsku opremu za održavanje života, međutim nije imao pravo na liječničko potpomognuto samoubojstvo.

Primjena odluke Vrhovnog suda odgađa se na godinu dana, kako bi parlamentarci mogli donijeti zakon o eutanaziji.

Dodajmo na kraju kako su kanadski biskupi u rujnu izdali priopćenje u kojemu su izrazili „ žalost i potpuno neslaganje s odlukom suda“ kojom se „u opasnost stavlja život osjetljivih ljudi, depresivnih, onih koji trpe zbog tjelesnih ili mentalnih bolesti, ili pak osobâ s invaliditetom“.

„Pred takvim trpljenjem pravi ljudski odgovor ima biti liječenje, a ne ubijanje; valja pratiti bol palijativnom skrbi, a ne namjerno prouzročiti smrt“, napomenuli su biskupi te državnim ustanovama uputili snažan apel da svim Kanađanima zajamče kvalitetnu dugotrajnu kućnu njegu.

Na kraju možemo samo još jednom podsjetiti na riječi sv. Ivana Pavla II. koji u enciklici „Evangelium vitae“ eutanaziju prokazuje kao „perverziju pravog sažaljenja“ koje se rađa ondje gdje se „život cijeni samo u mjeri u kojoj donosi užitak i blagostanje“, dok je „put ljubavi i istinske samilosti potpuno drugačiji“.

„Pitanje koje provire iz čovjekova srca u krajnjem suočenju s patnjom i smrću, posebice kada je iskušavan predati se beznađu i gotovo se poništiti u njemu, traži najviše druženje, solidarnost i potporu u kušnji. To je zahtjev za pomoć, kako bi se nastavio nadati, kada sve ljudske nade malakšu.“ (Ev 67)

Izvrstan članak o etičkom problemu eutanazije pročitajte OVDJE!

Miodrag Vojvodić|Bitno.net