Dikasterij za nauk vjere “rado daje svoj pristanak” nadbiskupu Joséu Rodríguezu Carballu da obznani predloženi “nihil obstat”, kako bi “svetište Chandavila—koje je nasljednik bogate povijesti jednostavnosti s malo riječi, ali mnogo pobožnosti – nastavilo nuditi vjernicima koji mu žele pristupiti, mjesto unutarnjeg mira, utjehe i obraćenja“, objavio je Vatican News.

Prefekt Dikasterija, kardinal Victor Manuel Fernández, izjavio je to u pismu koje je papa Franjo odobrio 22. kolovoza.

Pismo je došlo kao odgovor na pismo španjolskog nadbiskupa u vezi s događajima iz 1945., u kojima se navodi da su dvije mlade djevojke vidjele Djevicu Mariju kao Gospu Žalosnu u španjolskom gradu Chandavila blizu granice s Portugalom.

Prema novim smjernicama koje je Dikasterij za nauk vjere objavio 17. svibnja, “nihil opstatom” se prepoznaju “mnogi znakovi djelovanja Duha Svetoga”, čak i ako “nije izražena nikakva sigurnost u nadnaravnu autentičnost fenomena”.

Pobožnost Gospi Žalosnoj u Chandavili započela je krajem Drugoga svjetskog rata duhovnim iskustvima dviju djevojčica, desetogodišnje Marceline Barroso Expósito i sedamnaestogodišnje Afre Brígido Blanco, koje su zasebno doživjele te događaje na istom mjestu počevši sa svibnjom 1945.

“Marcelina”, napisao je kardinal Fernández, “pripovijeda da je isprva vidjela tamni oblik na nebu. U drugim je prilikama postalo očitije da je taj oblik Djevica Žalosna, s crnim plaštem punim zvijezda, na drvetu kestena. Više od same vizije, ova je djevojka iskusila duboki doživljaj zagrljaja i poljubac koji joj je Djevica dala na čelo. Ovo jamstvo Gospine bliske i nježne prisutnosti”, naveo je kardinal, “možda je najljepša poruka”.

“Iako su, kako su dani prolazili i ona i Afra prepoznale lik kao Djevicu Žalosnu, ono što se najviše ističe je prisutnost Djevice koja ulijeva utjehu, ohrabrenje i povjerenje. Kada Djevica traži od Marceline da hoda na koljenima kroz prolaz od suhih kestenovih ljuski, trnja i oštrog kamenja, ona to ne čini kako bi joj nanijela patnju. Naprotiv, ona traži njezino povjerenje pred ovim izazovom: ‘Ne bojte se; ništa ti se neće dogoditi”, navodi Fernández.

„Taj poziv Djevice, da se pouzdamo u njezinu ljubav dao je ovoj sirotici nadu, ali i iskustvo osjećaja dostojanstva. Nije li onaj jednostavni plašt od trstike i trave kojim je Gospa zaštitila djevojčina koljena lijep izraz Marijine nježnosti?”, nastavio je kardinal.

“U isto vrijeme”, dodao je, “bilo je to iskustvo ljepote jer se Djevica pojavila okružena blistavim zviježđima, poput onih kojima se noću može diviti na vedrom nebu malih sela Extremadure.”

Nakon navodnih vizija, rekao je kardinal Fernández, dvije su djevojke vodile “diskretan i neprimjetan život” posvetivši se “djelima milosrđa, osobito brizi za bolesne, starije i siročad, prenoseći tako onima koji trpe slatke utjehu Djevičine ljubavi koju su doživjele.”

Zbog svih ovih razloga, napisao je kardinal Fernández, “nema ničega što bi se moglo prigovoriti ovoj lijepoj pobožnosti, koja predstavlja istu jednostavnost koju možemo vidjeti u Mariji iz Nazareta, našoj Blaženoj Majci. Mnogi pozitivni aspekti ukazuju na djelovanje Duha Svetoga u tolikim hodočasnicima koji dolaze, kako iz Španjolske tako i iz Portugala, a koje se očituju u obraćenjima, ozdravljenjima i drugim vrijednim znakovima na ovom mjestu.”