Ja sam jedna od onih katolika koji znaju da je krunica važna, ali im je borba zapravo je i moliti. Sljedeće priče pomažu mi prisjetiti se snage krunice i stvarno pronaći motivaciju da je molim. Nadam se da će pomoći i vama!

1. Onaj put kada je molitva krunice preobratila sotonističkog „svećenika” u katoličkoga blaženika

Blaženi Bartolo Longo rodio se 1841. godine u pobožnoj katoličkoj obitelji. Godine njegova odrastanja u Italiji su bile veoma burno vrijeme, pa je i njega zahvatio domoljubni žar. Mnogi od njegovih sveučilišnih profesora zapravo su bili bivši svećenici, koji su imali veoma loše mišljenje o Katoličkoj Crkvi. 

Bartolo se počeo baviti okultnim, a s vremenom je prihvatio sotonizam. Bio je „posvećen” za sotonističkoga „svećenika”, i svoju je dušu obećao zloduhu. Na užas svoje obitelji, propovijedao je protiv katoličke vjere i predsjedao bogohulnim ritualima.

Njegovo duševno i tjelesno stanje palo je na tako nisku razinu da više nije mogao poricati da mu je potrebna pomoć. Počeo je razgovarati s katoličkim profesorom sa svojega sveučilišta, koji ga je uputio jednome dominikanskome svećeniku. Svećenik se nalazio s Bartolom tri tjedna prije nego što ga je mogao odriješiti od grijeha.

Bartolo je postao dominikanskim trećoredcem, ali i dalje ga je progonio osjećaj krivnje zbog njegove prošlosti. Naročito ga je bilo traumatiziralo iskustvo obećavanja duše zloduhu, i sumnjao je da će ga Bog prihvatiti nakon što je učinio nešto tako odvratno. Te su ga misli gotovo dovele do samoubojstva. No tada se prisjetio jedne propovijedi koju je čuo, o snazi svete krunice.

„Padajući na koljena, uzviknuo sam: ‘Ako su tvoje riječi da će onaj tko promiče krunicu biti spašen istinite, ja ću zadobiti spasenje jer neću ostaviti ovu zemlju, a da ne budem promicao tvoju krunicu’”, rekao je.

Bartolo je ostatak svojega života proveo promičući krunicu i po njoj predajući svoje probleme. Čak je pomogao izgraditi baziliku Gospe od Ružarija u Pompejima. Mnogo je pisao o krunici, a njegovi su spisi utjecali na odluku svetoga pape Ivana Pavla II. da krunici doda i otajstva svjetla.

2. Onda kada je cijeli kršćanski svijet molio krunicu i pobijedio u nemogućoj bitci

Previranja u vremenu Reformacije učinila su kršćanski svijet otvoren osvajanjima. Otomansko Carstvo iskoristilo je tu slabost u listopadu 1571. godine. Zauzeli su Cipar i zarobili 15 tisuća kršćana. Turska vojska bila je umnogome brojčano nadmoćna europskim snagama, i činilo se da je sva nada izgubljena. 

Papa Pio V. povlačio je diplomatske poteze, i uvjerio je Italiju i Španjolsku da zajedno rade i bore se protiv Turaka. Papa je također zapovjedio svim katolicima da mole krunicu. Crkve po cijeloj zapadnoj Europi bile se prepune kršćana koji su molili za slabo vjerojatnu pobjedu.

Ujutro 7. listopada don Juan Austrijski predvodio je svoju vojsku od 80 tisuća ljudi protiv turskih 120 tisuća boraca. Kršćani su zamalo izgubili, ali don Juan se pregrupirao i pobijedio. Kršćanski zarobljenici bili su oslobođeni.

Papa je imao viziju pobjede još prije nego što je vijest stigla da Rima. Priča kaže da se Papa probudio usred noći i poviknuo: „Kršćanska je flota pobijedila!”

U spomen na ovu izvanrednu pobjedu, papa Pio V. proglasio je blagdan Gospe od Pobjede. To je uskoro postao blagdan Gospe od Ružarija, i slavi se 7. listopada.

Ako su te molitve mogle spasiti kršćanski svijet, zar ne mogu spasiti nas o bilo čega što nas drži daleko od Boga?

3. Svaki put kada je Gospa zatražila od nas da molimo krunicu

Krunica je česta tema u Gospinim ukazanjima. Evo nekih prigoda kada je ona jasno rekla da želi da molimo krunicu:

  1. godina (Akita, Japan): Gospa je upozorila sestru Agnes da moramo „mnogo, mnogo moliti krunicu”.
  2. godina (Fatima): Blažena Djevica Marija otkrila je da je ona „Gospa od Ružarija”, i zatražila je da je ljudi često mole.
  3. godina (Lourdes): Gospa je pri prvome ukazanju držala krunicu. Prva stvar koju je rekla svetoj Bernardici bio je zahtjev da ona redovito moli svoju krunicu. Kasnije su molile zajedno.
  4. godina (Čudotvorna medaljica): Pri prvome Marijinu ukazanju svetoj Katarini Labouré, čak i prije nego što je Gospa spomenula Čudotvornu medaljicu, požalila se na činjenicu da se krunica rijetko moli.

Ovakvih priča ima mnogo, ali mislim da ste shvatili. Blažena Djevica Marija voli krunicu. Želi da razgovaramo s njom moleći krunicu. 

4. Onaj put kada su Japanci izgubili svoje svećenike, ali su zadržali vjeru zbog krunice

Sveti Franjo Ksaverski je, poput većine svetaca, volio krunicu. Molio ju je svakodnevno i dok je bio u Japanu. Običavao je slati krunice bolesnicima i umirućima da mole prije nego što on bude mogao doći i podijeliti im posljednje sakramente. 

1615. godine svi su misionari bili izgnani iz Japana. Vjernici su ostali bez svećenika i bez pristupa većini sakramenata. Čak je i Biblija bilo veoma malo. Vjernici su imali samo tri načina na koja su mogli prakticirati svoju vjeru:

  1. Krštenje
  2. Ženidba
  3. Krunica

I činili su te tri stvari. Japanski katolici potajno su krštavali jedni druge, prakticirali kršćanski sakrament ženidbe, i stalno su molili krunicu. To je održalo kršćansku vjeru živom u zemlji koja nije imala pristupa liturgiji ili pak Euharistiji. Vjernici su jednostavno razmatrali život Krista s Njegovom majkom.

5. Onda kada su Irci koristili krunice da Olivera Cromwella dovedu do očajanja

Oliver Cromwell veliki je negativac u katoličkoj povijesti. Došao je u Irsku 1649. godine i počeo brutalno progoniti katolike, što je prouzrokovalo mučne događaje čije se posljedice osjećaju i danas. Počinio je ratne zločine protiv katolika. Uzimao je zemlju katolicima i davao ju je protestantima samo kako katolici ne bi imali nikakve moći. Ukratko, bio je užasan.

Također je pripomogao provedbi kaznenih zakona, zbog kojih je zapravo postalo nezakonito biti katolikom. Irci za sve to nisu ni najmanje marili. Potajno su zadržali svoju vjeru, preselili svoja sjemeništa u druge zemlje, ostajući pritom itekako katolicima, a ponekad su i umirali zbog toga. Krunica je ostala važnim dijelom njihove vjere, iako su počeli koristiti malene  “kaznene” krunice, koje je bilo teže primijetiti.

Cromwell je znao da je zakazao u prisiljavanju Iraca da postanu protestantima, i za to je okrivljivao krunicu. Svojim je nadređenima pisao: 

„S Irskom još nije sve dobro. Dali ste nam novac, dali ste nam oružje. Ali reći ću vam da je svaka kuća u Irskoj kuća molitve, i kada ja te fanatične Irce dovedem pred nišane svojih pušaka, oni u svojim rukama drže niz zrnaca, i odbijaju se predati.”

Mi se itekako držimo svojih krunica, Olivere, i vjeruj da se nećemo predati.

6. Onda kada je Ivan Pavao II. imao ovu jednostavnu izjavu o krunici

Sveti Ivan Pavao II. volio je krunicu. Molio ju je svakoga dana, i često je poticao obitelji da je zajedno mole. Čak je napisao apostolsko pismo o krunici, Rosarium Virginis Mariae („Krunica Djevice Marije”), u kojemu je poticao uvođenje otajstava svjetla.

Ovdje nemam neku veliku priču, iako priču o tome kako je Papa bio nastrijeljen, i kako je to povezano s ukazanjima u Fatimi, vrijedi istražiti kada budete imali koji trenutak. Umjesto toga samo sam htjela podijeliti lijepi i jednostavni način na koji je on opisao svoju svakodnevnu molitvu krunice:

„To je naš svakodnevni sastanak, koji ni ja ni Blažena Djevica Marija ne propuštamo.”

Jako volim ovo. Krunica nije nešto što činite kako biste mogli reći da ste to učinili. To je razgovor između vas i vaše majke. I ona redovito dolazi na taj sastanak.

Melissa Keating | Ascension Press

Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.