Na početku poruke Sveti Otac je najprije podsjetio kako je u enciklici Svi smo braća u broju 35 izrazio svoju brigu, ali želju koja i dalje zauzima važno mjesto u njegovom srcu, a to je da nakon zdravstvene krize svijet ne zapadne u grozničav konzumerizam i nove oblike sebične samozaštite. Drugim riječima izrazio je nadu kako na kraju više neće biti „drugi“, nego samo „mi“. Upravo je to i bio povod za naslov ovogodišnje poruke za Svjetski dan migranata i izbjeglica.

Govoreći o konceptu „mi“ Papa je napomenuo kako je on sadržan u projektu Božjega stvaranja. „Bog nas je stvorio muškom i ženskom, bićima različitim i komplementarim, kako bi zajedno tvorili jedno ‘mi’ koje je predodređeno postati sve većim i većim s umnažanjem generacija. Bog nas je stvorio na svoju sliku, na sliku jednoga i trojedinog, zajedništva u različitosti.“, istaknuto je u poruci uz podsjećanje da kada se ljudsko biće zbog svoje neposlušnosti udaljilo od Boga, on je u svojoj milosti želio ponuditi put pomirenja ne samo pojedincima nego narodu, koju uključuje cijelu ljudsku obitelj.

„Sadašnje vrijeme, međutim nam pokazuje kako ‘mi’, koje je Bog htio, je slomljeno i rascjepkano, ranjeno i unakaženo. I to se posebno događa u trenucima najveće krize, kao što je sada pandemija. Zatvoreni i agresivni nacionalizmi (Svi smo braća br. 11), radikalni individualizam (Isto br. 105) urušavaju ili nas dijele i u svijetu i unutar Crkve. A najvišu cijenu plaćaju oni koji najlakše mogu postati drugi: stranci, migranti, marginalizirani koji žive egzistencijalne periferije“, poručio je Papa uz podsjećanje kako se svi nalaze na istoj barci te da više ne postoje „drugi“, nego „mi“, kao jedno veliko čovječanstvo.

U nastavku je podsjetio kako se taj poziv za članove Katoličke Crkve pretvara u obvezu kako bi bili vjerniji svome „biti katolicima“ ostvarujući ono što je Sv. Pavao preporučio zajednici u Efezu: „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst“ (usp. Ef 4,4-5). Kazao je kako su katolicitet i univerzalnost Crkve stvarnosti koje traže biti prihvaćene i življene u svako vrijeme. „U susretu s raznolikošću stranaca, migranata, izbjeglica i u međukulturalnom dijalogu koji iz toga može proizaći, daje nam se prilika da rastemo kao Crkva obogaćujući jedni druge (…) Danas je Crkva pozvana izaći na ulice egzistencijalnih periferija kako bi izliječila ranjene i tražila one koji su izgubljeni, bez predrasuda ili straha, bez prozelitizma, ali spremna širiti svoj šator da svima poželi dobrodošlicu. Među stanovnicima predgrađa naći ćemo mnogo migranta i izbjeglica, raseljenih osoba i žrtava trgovinom kojima Gospodin želi očitovati svoju ljubav i navijestiti svoje spasenje“, naveo je Sveti Otac u svojoj ovogodišnjoj poruci.

Također je uputio poziv svim muškarcima i ženama svijeta da zajedno hode prema većem „mi“ tako da zajedno grade svoju budućnost pravde i mira, osiguravajući da nitko ne bude izostavljen. „Budućnost naših društava je budućnost ‘u bojama’, obogaćena raznolikošću i međukulturalnim odnosima. Zbog toga moramo naučiti živjeti zajedno, u harmoniji i miru“, poručio je rimski biskup uz podsjećanje kako je ideal stvoriti novi Jeruzalem gdje se susreću svi narodi ujedinjeni u miru i slozi, slaveći dobrotu Božju i čudesa stvorenja. „Ali za postići ovaj ideal svi moramo težiti rušenju zidova koji nas razdvajaju i izgradnji mostova koji njeguju kulturu susreta, svjesni intimne povezanosti koja postoji između nas“, kazao je Papa te poručio: „Ne smijemo se bojati sanjati i raditi to zajedno kao jedno čovječanstvo, kao suputnici na istom putu, kao sinovi i kćeri ove iste zemlje koja je tamo naš zajednički dom, svi kao sestre i braća.“

Ovogodišnju poruku, koju je potpisao u Rimu na blagdan Sv. Filipa i Jakova, 3. svibnja, papa Franjo zaključio je kratkom molitvom.