Krepost nade – možda manje poznatu od kreposti vjere i ljubavi – nikada se ne valja miješati s ljudskim optimizmom, koji je više manje promjenjivo ponašanje. Za kršćanina nada je Isus osobno; njegova oslobađajuća snaga koja obnavlja svaki život – kazao je u ponedjeljak 9. rujna papa Franjo predsjedajući (na) svetoj misi u domu Sveta Marta. Nada je Isusov dar; nada je sam Isus, nosi Njegovo ime. Nada nije u onih koji vide „napola punu čašu“ – to je jednostavno optimizam, a optimizam je ljudski stav koji ovisi o mnogim stvarima – kazao je Sveti Otac, usmjerujući svoju propovijed na krepost nade i na važnost ove razlike. Učinio je to polazeći od Pavlovih riječi Kološanima: „Krist u vama, nada slave“.

Ipak – primijetio je Papa – nada je krepost ‘drugoga razreda’, ‘ponizna krepost’, ako ju se uspoređuje, s više spominjanima, vjerom i ljubavlju. Zbog toga se može dogoditi da ju se pobrka s vedrim, dobrim raspoloženjem. Ali, nada nije optimizam, nego nešto drugo. Nada je dar Duha Svetoga; stoga će Pavao reći da nikad ne razočarava. Nada nikad ne razočarava – ponovio je Papa i nastavio – jer je dar Duha Svetoga. No, Pavao nam kaže i to da nada ima i svoje ime. Nada je Isus. Ne možemo reći: “Imam nadu u život; imam nadu u Boga” – Ne… Ako ne kažeš: ‘Imam nadu u Isusa’; u Isusa Krista, živu Osobu koja sada dolazi u Euharistiji; koji je prisutan u svojoj Riječi.. – to onda nije nada nego dobro raspoloženje i optimizam…

Papa se Franjo potom osvrnuo na Evanđelje, na događaj u kojem Isus liječi usahlu desnicu jednoga čovjeka, izazivajući tako neodobravanje pismoznanaca i farizeja. Svojim čudom – primijetio je Papa – Isus ozdravlja ruku i pokazuje onima „krutima“ da njihov put nije put slobode. Sloboda i nada idu zajedno: gdje nema nade ne može biti slobode – istaknuo je Sveti Otac.

Isus–Nada sve ponovno stvara; trajno je čudo. Nije samo činio čuda ozdravljenja i druge stvari: ono bijahu samo znakovi, obilježje onoga što sada čini u Crkvi. Čudo ponovnoga stvaranja svega: ono što čini u mojemu životu, u tvojemu, u životu sviju nas… Ponovno stvaranje… I upravo ono što On ponovno stvara, motiv je naše nade. Krist je onaj koji sve stvari ponovno čini novima On je motiv naše nade. A ta nada ne razočarava, jer On je vjeran. Ne može sebe zanijekati. To je dakle krepost nade – istaknuo je Sveti Otac.

Posebne je misli potom papa Franjo upravio svećenicima. Pomalo je žalosno kada netko naiđe na svećenika bez nade, dok je lijepo pronaći svećenika koji stigne na kraj života, ne s optimizmom, nego s nadom – rekao je papa Franjo te dodao – Taj je svećenik priljubljen uz Isusa Krista, a Božjemu je narodu potrebno to da mi, svećenici, dajemo taj znak mira, da živimo tu nadu u Isusu koji sve čini novim.

Neka nam Gospodin koji je nada slave, koji je središte i cjelokupnost, pomogne na ovomu putu (nade): dati nadu, biti njome zaneseni. I kako sam već kazao, nije uvijek optimizam, nego ono što je Marija imala u svom Srcu, u najvećoj tmini, od Velikoga petka do praskozorja Uskrsne nedjelje. Tu nadu; Ona ju je imala. Nada je ta što sve iznova stvori. Gospodin nam udijelio tu milost – kazao je Sveti Otac. (rv/bitno.net)