Kršćanstvo ne treba shvaćati kao nešto prošlo jer Isus Krist je jučer, danas i uvijek – rekao je Sveti Otac biskupima koji su sudjelovali na II. vatikanskom saboru

Koncil

Zajedno smo nakon svečanog euharistijskog slavlja na Trgu svetoga Petra, a u vašim licima gledam sve biskupe svijeta, zauzete u naviještanju evanđelja i služenju Crkvi i ljudima, pokorne Gospodinovoj zapovijedi – rekao je Sveti Otac biskupima koji su sudjelovali na II. vatikanskom saboru a koje je primio u posebnu audijenciju. Papa je rekao da ima još gotovo sedamdeset koncilskih otaca, ali da se nisu svi odazvali na poziv za obilježavanje pedesete obljetnice otvaranja sabora, neki zbog poodmakle dobi na neki zbog zdravstvenih problema – rekao je Benedikt XVI.

Govoreći o sjećanjima na II. vatikanski sabor, rekao je da posebno želi podsjetiti na jednu riječ blaženoga Ivana XXIII. koja je trajno bila nazočna u radu koncila, a ona je „podanašnjenje“. Pedeset godina nakon Sabora – nastavio je Sveti Otac – netko će se pitati je li ta riječ, možda od samog početka, bila sasvim prikladna – primijetio je Papa dodajući kako je uvjeren u njezinu točnost.

Kršćanstvo ne treba shvaćati kao nešto prošlo, niti se kršćanstvo treba promatrati okrećući pogled unazad, jer Isus Krist je jučer, danas i uvijek. Kršćanstvo je obilježila prisutnost vječnoga Boga, koji je ušao u vrijeme i u svakom je vremenu, da svako vrijeme izvire iz njegove stvoriteljske moći, iz njegova vječnog danas. Stoga je kršćanstvo uvijek novo, nikada ga ne smijemo shvaćati poput potpuno razvijenoga stabla iz gorušičina zrna, koje je naraslo, donijelo plod i jednog dana ostari i dođe kraj njegovoj životnoj snazi. Kršćanstvo je stablo, takoreći, u vječnoj „zori“, uvijek je mlado, suvremeno – rekao je Benedikt XVI.

To osuvremenjivanje ne znači raskid s tradicijom, nego očituje njezinu živost, ne znači umanjiti vjeru, uskladiti je s vremenskom modom, da mjerilo bude ono što se nekomu sviđa, to što se sviđa javnome mnijenju, nego, naprotiv, upravo ono što su učinili saborski oci. Moramo sadašnjost živjeti po mjeri kršćanskog događaja, sadašnjost svojega doba moramo prilagoditi Božjoj sadašnjosti – objasnio je Sveti Otac.

Govoreći o II. vatikanskom saboru Papa je rekao da je to bilo milosno vrijeme, kada nas je duh Sveti poučio da Crkva treba uvijek govoriti suvremenom čovjeku, ali to mogu činiti samo oni koji su ukorijenjeni u Bogu, koji se prepuštaju da ih On vodi i koji neporočno žive svoju vjeru. To je na II. vatikanskom saboru bilo svima jasno, jer se u dogmatskoj konstituciji o Crkvi (Lumen gentium) tvrdi da su u Crkvi svi pozvani na svetost, što ističe i sveti Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima: „Ovo je naime volja Božja: vaše posvećenje.“ Svetost očituje pravo lice Crkve, po njoj Božje vječno danas ulazi u danas našega života, u sadašnjost čovjeka našega vremena – objasnio je Sveti Otac.

Premda je prisjećanje prošlosti važno, ipak ono nije svrha samom sebi. Godina vjere koju smo započeli predlaže najbolji način da se sjećamo i obilježimo Sabor: usredotočiti se na srž njegove poruke, koja i nije ništa drugo doli poruka vjere u Krista, jedinoga Spasitelja svijeta, naviještena čovjeku našega vremena. I danas je najvažnije i najbitnije da muškarcima i ženama našega vremena donesemo svjetlo Božje ljubavi. Žarko želim da sve krajevne Crkve u slavlju ove godine otkriju prigodu za uvijek potrebno vraćanje na živi izvor evanđelja, preobražavajućem susretu s osobom Isusa Krista – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)