Veća kolegijalnost i ujedno veća prisutnost Pape, kao Rimskog biskupa, u svakoj važnoj pastoralnoj, administrativnoj i ekonomskoj odluci (od imenovanja do propisa i pastoralnih programa) Rimske biskupije, gdje će Papa uvijek predsjedati biskupskim vijećem, „primarnim tijelom sinodalnosti“, i gdje prestaju ili se mijenjaju aktivnosti nekih ureda Rimskog vikarijata. Nestaju službe poput prelata glavnog tajnika, nastaju nova tijela za nadzor financija i zloporabe, a mandat rukovodećeg osoblja je određen na pet godina, koji se može produžiti samo za još pet godina.

Sve su to nove značajke koje uvodi „In Ecclesiarum Communione“, nova apostolska konstitucija objavljena 6. siječnja 2023., kojom se dokida prethodna „Ecclesia in Urbe“ iz 1988. Ivana Pavla II. te se reorganizira organizacija vikarijata, koji je prošle godine bio podvrgnut internoj reviziji nekih aspekata uprave i određenih postupanja.

Rim i poteškoće ljudi

Na snazi od 31. siječnja 2023., konstitucija počinje predgovorom u kojem Franjo daje duboko razmišljanje o svojoj biskupiji, Rimu, podsjećajući na njenu važnost s crkvenog gledišta, ali i na poteškoće ljudi koji tamo žive i aktivnosti u korist najosjetljivijih socijalnih skupina. Drugi dio, s druge strane, sadrži popis od 45 članaka koji su dobrim dijelom preuzeti iz prethodne konstitucije, no uvode i razne nove aspekte. Počevši od osobe kardinala vikara za grad Rim, koji je prvi put definiran kao „pomoćni“, sve istaknutije uloge biskupskog vijeća ili, točnije, naziva različitih službi (sve one postaju „uredi“ [„ufficio“], a ne, kao i do sada u nekim slučajevima „usluge“ [„servizio“], ili „centar“).

Evangelizacijski i sinodalni poticaj

Reforma, koja se posve uklapa u trag „Praedicate Evangelium“, ima precizan cilj: vratiti „evangelizacijski i sinodalni poticaj“ Rimskom vikarijatu, tako da, piše papa Franjo, može biti „uzorno mjesto zajedništva, dijalog i blizine, prihvata i transparentnosti u službi obnove i pastoralnog rasta Rimske biskupije“.

„Biskupska kolegijalnost i djelatno sudjelovanje svakog krštenika“ obzor je u kojem Papa uokviruje poslanje svoje biskupije, da nadvlada „pelagijansku napast koja sve svodi na n-ti plan promjene struktura, nego da bude ukorijenjena u Kristu i dopušta biti vođena Duhom“. Papa u tekstu ponavlja da „Crkva gubi svoju vjerodostojnost kada je ispunjena onim što nije bitno za njezino poslanje ili, još gore, kada su njezini članovi, ponekad čak i oni koji imaju ministerijalnu vlast, svojim ponašanjem, nevjerni Evanđelju, razlog za sablazan“.

Stoga, Franjo navodi „neke od najozbiljnijih i žurnih obveza“ koje zahtijevaju pastoralno djelovanje Vikarijata. Među njima, nadzor nad ekonomskim upravljanjem „tako da ono bude razborito i odgovorno“ i „provedeno u skladu sa svrhom koja opravdava posjedovanje dobara od strane Crkve“.

Kardinal vikar

U pojedinostima 45 članaka konstitucije Papa se usredotočuje i na najviše osobe Vikarijata: na kardinala vikara, namjesnika i pomoćne biskupe. Svi su, piše, „imenovani od mene na neodređeno vrijeme i prestaju s mojom odredbom“.

Vikar – kako je već ustanovila konstitucija „Ecclesia in Urbe“ – nastavlja vršiti „biskupsku službu učiteljstva, posvećenja i pastoralnog upravljanja za Rimsku biskupiju s uobičajenom namjesničkom ovlašću“ u uvjetima koje je utvrdio papa. On je također „redovni sudac Rimske biskupije”. „Veliki angažman koji zahtijeva upravljanje sveopćom Crkvom zahtjeva neophodnu pomoć u skrbi za Rimsku biskupiju.

Iz tog razloga imenujem kardinala svojim pomoćnim [biskupom] i generalnim vikarom”. „Kardinal vikar – piše Papa – izvijestit će me povremeno i kad god bude smatrao potrebnim o pastoralnom djelovanju i životu biskupije. Konkretno, on neće poduzimati važne inicijative ili inicijative koje nadilaze uobičajenu administraciju, a da me prethodno ne obavijesti“.

Ojačana je uloga biskupskog vijeća

U „In Ecclesiarum Communione“ jača uloga biskupskog vijeća, koje postaje „primarno tijelo sinodalnosti“ i „vrhovno mjesto razlučivanja te pastoralnih i upravnih odluka“. Papa će njime predsjedati kada se sastaje najmanje tri puta mjesečno: „Dnevni red svakog sastanka mora mi se poslati što je prije moguće“, utvrđuje Franjo. Isto tako, „zapisnik sa sjednica biskupskog vijeća sastavlja pomoćni biskup u službi tajnika, određen na početku, koji mi se mora poslati te čuvati u posebnom odjeljku općeg biskupijskog arhiva“.

„Kardinal vikar – nastavlja Papa – u svojoj funkciji koordiniranja biskupijskog pastorala uvijek djeluje u zajedništvu s biskupskim vijećem, te bi odstupio od njegovog jednoglasnog mišljenja tek nakon što sa mnom procijeni stvar“. Biskupsko vijeće također će morati dati suglasnost na imenovanje kapelana, rektora crkvi i voditelja pastoralnih službi. Također je odgovorno za razradu i provjeru biskupijskog pastoralnog programa, kao i za formuliranje smjernica pastoralnog djelovanja, koje međutim, piše Papa, „kardinal vikar mora odobriti, a ja potvrditi“.

Biskupijsko vijeće za ekonomska pitanja

Papa mora odobriti i propis koji upravlja biskupijskim vijećem za ekonomska pitanja, tijelom koje pomaže Papi u gospodarskom upravljanju biskupijom, navodeći također „kriterije transparentnosti u upravljanju sredstvima“. „Njegova je zadaća pretočiti naznake pastoralne naravi u konkretne ekonomske i financijske odredbe. Svake godine priprema proračun za gospodarsko upravljanje Rimskom biskupijom te odobrava konačni izvještaj o prihodima i rashodima koji se podnosi na moje konačno odobrenje“.

Neovisna nadzorna komisija

Na isti način, pri Vikarijatu u Rimu osnovana je neovisna nadzorna komisija kao unutarnje kontrolno tijelo sa svojim vlastitim pravilima koje odobrava papa, sastavljena od šest članova koje uvijek imenuje papa, „utvrđenih pravnih sposobnosti, građanskih i kanonskih, financijskih i upravljačkih, uz izuzetak mogućeg sukoba interesa, na razdoblje od tri godine”. Jednom godišnje mora podnijeti izvještaj papi nakon što se sastane na mjesečnoj bazi te „provjeri administrativni, ekonomski i radni napredak Vikarijata“.

„Il vicegerente“

Novom konstitucijom mijenja se uloga do-upravitelja kojega je Papa, zajedno s dokumentom, imenovao u osobi pomoćnog biskupa Baldassarea Reine. Prema novoj uredbi, on de facto preuzima dužnosti „prelata tajnika“, koji je bio reguliran u članku 18. prethodne konstitucije, a taj se broj sada ne pojavljuje u novom dokumentu. „Il vicegerente“ – čitamo – „pomaže kardinalu vikaru“, „koordinira unutarnju upravu biskupijske kurije“, „upravlja uredima koji čine Službu generalnog tajništva vikarijata“.

Također ima „zadaću moderirati urede vikarijata u vršenju njihovih funkcija“ te „brinuti da radnici vikarijata vjerno izvršavaju povjerene im zadaće“. Također do-upravitelju, u dekretu objavljenom u petak 6. siječnja, Papa dodjeljuje službu voditelja Lateranske apostolske palače te zadaću da „provjerava i da mi dostavlja sve nove statute i propise“ pri: Opera Romana Pellegrinaggi, Caritasu, Opera Romana Preservazione della Fede, zakladama, bratovštinama, nadbratovštinama i ustanovama povezanima s vikarijatom.

Pomoćni biskupi

Što se tiče sedam pomoćnih biskupa, Papa u konstituciji piše: „Oni su moji biskupski vikari i imaju redovnu vikarsku ovlast u području za koje sam ih predložio“. U četiri sektora „pomnim razborom donose odgovarajuće pastoralne i upravne odluke koje se tiču vlastitog područja i, nakon što saslušaju mišljenje ostalih članova biskupskog vijeća, u dogovoru s kardinalom vikarom, izvršavaju upravne radnje unutar svoje nadležnosti“. Novoobjavljeni dekret od 6. siječnja svakom od pomoćnih biskupa dodjeljuje različite sektore, područja i pastoralne službe nadležnosti.

Imenovanje župnika i ređenja

Nova pravila – i to vrlo detaljna – nastupaju i za postupak izbora novih župnika, čije se „duhovne, psihološke, intelektualne, pastoralne karakteristike i iskustvo stečeno u bilo kojoj prethodnoj službi također moraju vrednovati“. U slučaju mlađih kandidata bit će potrebno „prikupiti mišljenje odgojitelja“ i „biskupa koji poznaju njihovu osobnost i prethodna iskustva“. „Kardinal vikar, po obavljenom postupku – utvrđuje Papa – dostavlja mi na eventualno imenovanje kandidate za službu župnika, te imenuje zamjenike župnika“. Papi će vikar, glede đakonskih i svećeničkih ređenja, također morati dostaviti profil „kandidata za mogući prijem u sveti red, uz pristanak biskupskog vijeća“.

Organizacijska shema

Naposljetku, u općoj organizacijskoj shemi dodaju se novi uredi (na primjer, zatvorski pastoral), žalbeni sud prestaje s radom („Predmete koji su preneseni na žalbeni sud vikarijata u Rimu rješava i odlučuje Rota Romana“, navodi se), a nastaje Služba za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, koja preko pomoćnog biskupa kojega imenuje Papa odgovara biskupskom vijeću, prenosi Vatican News.