Prenosimo nagovor pape Franje uz molitvu Angelusa, 8. listopada

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje nam danas predstavlja dramatičnu prispodobu s tužnim završetkom (vidi Mt 21,33-43). Vlasnik dijela zemlje zasadio je ondje vinograd i dobro ga je njegovao. Jer je morao otići, povjerava ga vinogradarima. U vrijeme žetve šalje svoje sluge da uzmu urod. Ali  vinogradari ih maltretiraju i ubiju; tada gospodar pošalje svoga sina no oni i njega ubiju. Kako to? Što je pošlo po zlu?

Gospodar je sve dobro učinio, s ljubavlju: sam se trudi, sadi vinograd, ograđuje ga ogradom da ga zaštiti, kopa rupu za tijesak i podiže kulu (vidi r. 33). Zatim vinograd povjerava vinogradarima, iznajmljuje im svoje dragocjeno imanje i prema njima postupa pošteno, da vinograd bude dobro obrađen i da donese plodove. S obzirom na uvijete, berba bi trebala završiti dobro, u svečanom ozračju, poštenom podjelom uroda na zadovoljstvo svih.

No u glave vinogradara uvukle su se nezahvalne i pohlepne misli: “Ne trebamo ništa dati gospodaru. Plod našeg rada je samo naš. Ne moramo nikome odgovarati!“ A to nije istina: trebali bi biti zahvalni za ono što su dobili i kako se prema njima ponašalo. Međutim, nezahvalnost raspiruje pohlepu i u njima sve više raste osjećaj bunta koji ih navodi da stvarnost vide na iskrivljen način, da osjećaju da su oni zaslužni, a ne dužni gospodaru koji im je dao posao. Kad vide sina čak idu toliko daleko da kažu: „Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’” (r. 38). I od vinogradara postaju ubojice.

Ovom prispodobom Isus nas podsjeća što se događa kada si čovjek umisli da je sam sebe stvorio i zaboravi biti zahvalan, zaboravi temeljnu stvarnost života: da dobro dolazi od Božje milosti, od njegova besplatnog dara. Kad to zaboravimo, svoje stanje i ograničenja ne doživljavamo više s radošću da smo voljeni i spašeni, već s otužnim zavaravanjem da nam ne trebaju ni ljubav ni spasenje. Više ne dopuštamo da nas vole i postajemo zarobljenici vlastite pohlepe, potrebe da imamo nešto više od drugih, želje da se ističemo iznad drugih. Otud toliko nezadovoljstva i predbacivanja, toliko nerazumijevanja i zavisti; a tjerani ogorčenošću možemo upasti u vrtlog nasilja. Da, draga braćo i sestre, nezahvalnost rađa nasilje, dok jednostavno “hvala” može donijeti mir!

Zapitajmo se stoga: shvaćam li da sam život i vjeru dobio na dar i da sam i ja sam dar? Vjerujem li da sve počinje milošću Gospodnjom? Shvaćam li da koristim darove besplatno, da sam voljen i spašen besplatno? I iznad svega, u odgovoru na milost, znam li reći “hvala”? Riječ je mala, koju svaki dan iščekuju Bog i naša braća. Zapitajmo se je li ova mala riječ, “hvala”, prisutna u našim životima.

Neka nam Marija, čija duša veliča Gospodina, pomogne od zahvalnosti učiniti svjetlo koje svakog dana izvire iz srca.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Sa zebnjom i bolom pratim zbivanja u Izraelu, gdje se nasilje rasplamsalo još većom žestinom, prouzročivši smrt i ranjavanje stotina ljudi. Izražavam svoju blizinu obiteljima žrtava, molim za njih i za sve one koji proživljavaju sate straha i tjeskobe. Neka prestanu, molim, napadi i neka utihnu oružja! Mora se shvatiti da terorizam i rat ne vode nikakvom rješenju, već samo smrti i patnji mnogih nevinih ljudi. Rat je poraz: svaki rat je poraz! Molimo da mir zavlada u Izraelu i Palestini!

U ovom mjesecu listopadu, posvećenom ne samo misijama, nego i molitvi krunice, ne umorimo se zazivati, po Marijinu zagovoru, dar mira na mnoge zemlje svijeta obilježene ratovima i sukobima i nastavimo se spominjati drage Ukrajine, koja svaki dan toliko pati, tako izmučena.

Zahvaljujem onima koji prate, prije svega svojom molitvom, Sinodu koja je u tijeku, taj crkveni događaj satkan od slušanja, dijeljenja i bratskog zajedništva u Duhu. Pozivam sve da povjere njezin rad Duhu Svetome.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih dijelova svijeta, posebno studente i nastavnike iz Centro Formativo Stimmatini iz Verone, kao i isusovce iz raznih zemalja koje je ugostio Zavod Svetog Roberta Belarmina (Collegio San Roberto Bellarmino) u Rimu. Mnogo je Poljaka: vidim mnogo poljskih zastava. Pozdrav svima vama i djeci Bezgrešne.

Želim svima ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!