ANGELUS
Papa Franjo: Naučimo reći hvala jer nezahvalnost rađa nasilje
"Ovom prispodobom Isus nas podsjeća što se događa kada si čovjek umisli da je sam sebe stvorio i zaboravi biti zahvalan, zaboravi temeljnu stvarnost života: da dobro dolazi od Božje milosti, od njegova besplatnog dara. Kad to zaboravimo, svoje stanje i ograničenja ne doživljavamo više s radošću da smo voljeni i spašeni, već s otužnim zavaravanjem da nam ne trebaju ni ljubav ni spasenje. Više ne dopuštamo da nas vole i postajemo zarobljenici vlastite pohlepe, potrebe da imamo nešto više od drugih, želje da se ističemo iznad drugih", poručio je Sveti Otac.
Prenosimo nagovor pape Franje uz molitvu Angelusa, 8. listopada
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje nam danas predstavlja dramatičnu prispodobu s tužnim završetkom (vidi Mt 21,33-43). Vlasnik dijela zemlje zasadio je ondje vinograd i dobro ga je njegovao. Jer je morao otići, povjerava ga vinogradarima. U vrijeme žetve šalje svoje sluge da uzmu urod. Ali vinogradari ih maltretiraju i ubiju; tada gospodar pošalje svoga sina no oni i njega ubiju. Kako to? Što je pošlo po zlu?
Gospodar je sve dobro učinio, s ljubavlju: sam se trudi, sadi vinograd, ograđuje ga ogradom da ga zaštiti, kopa rupu za tijesak i podiže kulu (vidi r. 33). Zatim vinograd povjerava vinogradarima, iznajmljuje im svoje dragocjeno imanje i prema njima postupa pošteno, da vinograd bude dobro obrađen i da donese plodove. S obzirom na uvijete, berba bi trebala završiti dobro, u svečanom ozračju, poštenom podjelom uroda na zadovoljstvo svih.
No u glave vinogradara uvukle su se nezahvalne i pohlepne misli: “Ne trebamo ništa dati gospodaru. Plod našeg rada je samo naš. Ne moramo nikome odgovarati!“ A to nije istina: trebali bi biti zahvalni za ono što su dobili i kako se prema njima ponašalo. Međutim, nezahvalnost raspiruje pohlepu i u njima sve više raste osjećaj bunta koji ih navodi da stvarnost vide na iskrivljen način, da osjećaju da su oni zaslužni, a ne dužni gospodaru koji im je dao posao. Kad vide sina čak idu toliko daleko da kažu: „Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’” (r. 38). I od vinogradara postaju ubojice.
Ovom prispodobom Isus nas podsjeća što se događa kada si čovjek umisli da je sam sebe stvorio i zaboravi biti zahvalan, zaboravi temeljnu stvarnost života: da dobro dolazi od Božje milosti, od njegova besplatnog dara. Kad to zaboravimo, svoje stanje i ograničenja ne doživljavamo više s radošću da smo voljeni i spašeni, već s otužnim zavaravanjem da nam ne trebaju ni ljubav ni spasenje. Više ne dopuštamo da nas vole i postajemo zarobljenici vlastite pohlepe, potrebe da imamo nešto više od drugih, želje da se ističemo iznad drugih. Otud toliko nezadovoljstva i predbacivanja, toliko nerazumijevanja i zavisti; a tjerani ogorčenošću možemo upasti u vrtlog nasilja. Da, draga braćo i sestre, nezahvalnost rađa nasilje, dok jednostavno “hvala” može donijeti mir!
Zapitajmo se stoga: shvaćam li da sam život i vjeru dobio na dar i da sam i ja sam dar? Vjerujem li da sve počinje milošću Gospodnjom? Shvaćam li da koristim darove besplatno, da sam voljen i spašen besplatno? I iznad svega, u odgovoru na milost, znam li reći “hvala”? Riječ je mala, koju svaki dan iščekuju Bog i naša braća. Zapitajmo se je li ova mala riječ, “hvala”, prisutna u našim životima.
Neka nam Marija, čija duša veliča Gospodina, pomogne od zahvalnosti učiniti svjetlo koje svakog dana izvire iz srca.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Sa zebnjom i bolom pratim zbivanja u Izraelu, gdje se nasilje rasplamsalo još većom žestinom, prouzročivši smrt i ranjavanje stotina ljudi. Izražavam svoju blizinu obiteljima žrtava, molim za njih i za sve one koji proživljavaju sate straha i tjeskobe. Neka prestanu, molim, napadi i neka utihnu oružja! Mora se shvatiti da terorizam i rat ne vode nikakvom rješenju, već samo smrti i patnji mnogih nevinih ljudi. Rat je poraz: svaki rat je poraz! Molimo da mir zavlada u Izraelu i Palestini!
U ovom mjesecu listopadu, posvećenom ne samo misijama, nego i molitvi krunice, ne umorimo se zazivati, po Marijinu zagovoru, dar mira na mnoge zemlje svijeta obilježene ratovima i sukobima i nastavimo se spominjati drage Ukrajine, koja svaki dan toliko pati, tako izmučena.
Zahvaljujem onima koji prate, prije svega svojom molitvom, Sinodu koja je u tijeku, taj crkveni događaj satkan od slušanja, dijeljenja i bratskog zajedništva u Duhu. Pozivam sve da povjere njezin rad Duhu Svetome.
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih dijelova svijeta, posebno studente i nastavnike iz Centro Formativo Stimmatini iz Verone, kao i isusovce iz raznih zemalja koje je ugostio Zavod Svetog Roberta Belarmina (Collegio San Roberto Bellarmino) u Rimu. Mnogo je Poljaka: vidim mnogo poljskih zastava. Pozdrav svima vama i djeci Bezgrešne.
Želim svima ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!