Pretpostavljam da pod “zajedničkim življenjem” podrazumijevate “zajedničko življenje i spavanje”. To nije dobra zamisao iz nekoliko razloga.

Prvi i najočitiji – vi niste vjenčani. Vi niste dali posljednje, javno obećanje jedno drugome. Bog vas nije udružio zajedno vezom sakramenta. Spolni odnos je izvršenje toga sakramenta, a vi nemate sakramenta koji biste izvršavali. Spolnost govori jezikom: “Predao sam ti se zauvijek”, a ne: “Vidjet ćemo kako će ovo ići.” Ako niste vjenčani, vi jezikom tijela izgovarate laž.

Kao drugo, što je vjerojatno posljedica ovoga prethodnog, zajednički život prije braka nije dobar za vezu. Istraživanja su pokazala da je stopa razvoda puno veća kod parova koji su prije braka živjeli zajedno.

Postoji razlog za tako veliku stopu razvoda. U vašoj spolnoj aktivnosti vi govorite jezikom vječnosti. U toj situaciji, što dalje otežava stvari, vi se ponašate kao vjenčani. Dijelite adresu i telefonski broj. Dijelite svoje stvari. Zajedno jedete, čistite i zabavljate se. Na svim osobnim i društvenim razinama ponašate se poput bračnog para.

Ali vi niste vjenčani. Ne postoji doživotna obveza. “Stražnja vrata” su uvijek otvorena jer ste ih vi namjerno ostavili otvorenima. Svatko od vas je slobodan otići u bilo koje vrijeme. I vi ste oboje, negdje duboko u svojim mislima, svjesni toga. Ova situacija stvara probleme iz nekoliko razloga.

Kao prvo, nedostatak trajnosti održava svakoga od vas u vašemu “najboljem ponašanju”. Puno je teže progovoriti kada ste svjesni da druga osoba može otići ukoliko se stvari pogoršaju. Postaje jednostavnije biti tiši i izbjeći “nasukavanje broda”. U ovoj situaciji problemi se uglavnom potiskuju, a ne izražavaju, što povećava pritisak.

Psihologinja Laura Schelssinger, u svojoj najprodavanijoj knjizi Ten Stupid Things Women Do to Mess up Their Lives (Deset glupih stvari koje žene čine da uprskaju svoj život), govori kako muškarci i žene često imaju različite razloge za zajednički život. Za žene, zajednički život znači “isprobavanje” uloge žene. One to vide kao prvi korak – način da uvjere svoje mladiće da se trebaju vjenčati. To je loš postupak. Ona kaže da zajednički život s muškarcem bez obveze njemu govori kako se ne treba puno potruditi da bi vas dobio. Ako hodate s osobom koja ima “fobiju od obveza”, s nekim tko se boji trajno se obvezati u braku, zajednički život će ga još manje potaknuti na obvezu. Sada se ne mora vjenčati. On je već sve dobio i bez obvezivanja.

Žene se često odlučuju na zajednički život s muškarcima jer žele biti zaštićene i pažene. Međutim, bez obveze ta sigurnost nije stvarna. Ona je samo privid. Muškarac i “sigurnost” mogu nestati u bilo koje vrijeme. Ta nesigurnost stvara osjetljivost i napetost.

Mnogi parovi žive zajedno u nekoj vrsti “pokusnog braka” upravo zato da bi mogli odlučiti odgovaraju li dovoljno jedno drugome da bi zajedno mogli provesti ostatak života. To je, međutim, vrlo loš način za donošenje bračne odluke. Pri donošenju ovako važne odluke vi morate biti objektivni, a objektivnost je posljednja stvar koju vam donosi zajednički život. Vi imate postojeći interes u tome da ostanete zajedno. Vi svojim tijelima govorite jezikom vječnosti i zamračujete svoju sposobnost za donošenje dobre odluke. Vi ste već stvorili dom s tom osobom, što dodatno pogoršava situaciju. Sve vaše želje koje ste prije imali za pažnjom i sigurnošću sada su zadovoljene upravo tu u vašem domu, od strane osobe kojoj ste se predali. U ovakvoj situaciji odlazak postaje puno teži.

Kada je vaša sigurnost povezana s tim da “uspije” veza s tom osobom, vrlo je lako izgubiti pravo viđenje stvari. Previše se brinete oko toga “kako ga zadržati” pa se i zaboravljate upitati ono što biste se zapravo trebali pitati: “Je li ovo osoba s kojom želim ostati do kraja života?”

Osobe koje žive zajedno često se općenito pokažu nezrelije od onih koje čekaju brak za zajednički život. One su više zainteresirane za zadovoljavanje svojih kratkotrajnih želja za spolnim odnosima ili sigurnošću, a ne za pažljivo svladavanje koraka potrebnih za stvaranje odane, trajne veze.

Kada budete spremni za obvezu stvaranja doma i zajedničkog života, pristanite na tu obvezu. Ali nemojte to činiti kada ste na pola puta. Nećete uspjeti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Mary Beth Bonacci Prava ljubav. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.