Angelus

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U središtu smo korizmenog hoda i danas Evanđelje spočetka predstavlja Isusa koji komentira neke događaje. Dok je još bilo živo sjećanje na osamnaest osoba koje su poginule pod ruševinama kule, govore mu o Galilejcima koje je Pilat dao ubiti (usp Lk 13,1). Postoji pitanje koje kao da prati ove tragične vijesti: tko je kriv za ove strašne događaje? Možda su te osobe bile više krive od drugih i Bog ih je kaznio? To su pitanja koja su uvijek aktualna; kada nas crna kronika pritišće i osjećamo se nemoćni pred zlom, često se zapitamo: radi li se tu o Božjoj kazni? Je li On onaj koji šalje rat ili pandemiju kako bi nas kaznio zbog naših grijeha? I zašto Gospodin ne intervenira?

Budimo oprezni: kada nas zlo pritišće u opasnosti smo izgubiti lucidnost, razumnost, a kako bismo našli laki odgovor na ono što ne uspijevamo objasniti, na kraju krivimo Boga. Koliko puta pripisujemo Njemu naše nedaće i nesreće u svijetu, Njemu koji nas uvijek pušta slobodne i nikada ne intervenira namećući se, samo predlažući se; Njemu koji nikada ne koristi nasilje, već trpi za nas i s nama! Isus odbacuje i snažno se odupire ideji da Bogu pripisujemo naše zlo: one osobe koje su bile ubijene i koje su poginule pod ruševinama kule  nisu bile više krive od ostalih i nisu žrtve nemilosrdnog i osvetoljubivog Boga, koji ne postoji! Od Boga ne može doći zlo jer On „ne postupa s nama po grijesima našim“ (Ps 103,10) već po svome milosrđu.

Umjesto da krivimo Boga, kaže Isus, trebamo pogledati svoju nutrinu: grijeh je onaj koji proizvodi smrt; naša sebičnost razara odnose; naši krivi i nasilni odabiri oslobađaju zlo. Upravo tu Gospodin nudi pravo rješenje, obraćenje: “ako se ne obratite, svi ćete tako propasti” (Lk 13,5). To je težak poziv, posebno u ovom korizmenom vremenu. Prihvatimo ga otvorena srca. Obratimo se od zla, odrecimo se grijeha koji nas zavodi, otvorimo se logici Evanđelja: jer, gdje kraljuju ljubav i bratstvo, zlo nema više snage!

No Isus zna da obraćenje nije lako, da puno puta padamo u iste pogreške i iste grijehe; obeshrabreni smo i možda nam se čini da je naše zalaganje u dobru beskorisno u svijetu u kojem naizgled kraljuje zlo. A onda, nakon svog poziva, ohrabruje nas prispodobom koja govori o Božjoj strpljivosti prema nama. Pokazuje nam utješnu sliku smokvinog stabla koje ne donosi ploda u očekivano vrijeme, no ne sijeku ga: daje mu se još vremena, druga mogućnost. Tako Gospodin čini s nama: ne odrezuje nas od svoje ljubavi, nije malodušan, ne umara se nježnošću nam vraćati povjerenje. Braćo i sestre, Bog vjeruje u nas! Ima povjerenja u nas i strpljivo nas prati. Ne obeshrabruje se, već uvijek u nas polaže svoje nade. Bog je Otac i gleda te kao otac: kao najbolji tata, ne gleda ono što još nisi postigao, već plodove koje ćeš još moći  donijeti; ne gleda na tvoje nedostatke, već potiče tvoje mogućnosti; ne zaustavlja se na tvojoj prošlosti, već polaže nade u tvoju budućnost.

Zamolimo Djevicu Mariju da nam da nadu i hrabrost, te da u nama rasplamsa želju za obraćenjem.

*Prijevod: Nina Matek

Papa: Rat u Ukrajini je svetogrđe

Nakon molitve Anđeo Gospodnji, Papa se osvrnuo na rat koji bukti na istoku Europe: “Ne prestaje, nažalost, silovita agresija protiv Ukrajine, besmisleni pokolj gdje se svakodnevno ponavljaju pustošenja i zvjerstva. Za to naprosto nema opravdanja! Molim sve aktere međunarodne zajednice da se istinski založe kako bi se zaustavio ovaj oduran rat.”.

I ovaj su tjedan rakete i bombe padale na civile, starije osobe, djecu i trudnice. Otišao sam posjetiti ranjenu djecu koja su ovdje u Rimu. Jedno je dijete bez ruke, drugo je ranjeno u glavu… Nevina dječica. Mislim na milijune izbjeglih Ukrajinaca koji su morali pobjeći ostavivši sve za sobom i osjećam veliku bol zbog onih koji nemaju uopće mogućnost pobjeći. Toliki djedovi i bake, bolesni, siromašni, oni koji su odvojeni od članova svojih obitelji, tolika djeca i krhke osobe ostaju umrijeti pod bombama, bez mogućnosti da prime pomoć i bez mogućnosti da nađu sigurnost čak ni u skloništima od zračnih napada. Sve je to neljudski! Štoviše, to je svetogrđe jer je okrenuto protiv svetosti ljudskog života, osobito nezaštićenog ljudskog života koji treba poštivati i štititi, a ne ubijati, koji je ispred svake strategije! Ne zaboravimo: to je nehumana i svetogrdna surovost, rekao je Papa te pozvao okupljene da se u molitvi pomole za sve one koji trpe u Ukrajini.

Papa je potom istaknuo kako ukrajinskim vjernicima ne nedostaje blizina pastira koji ovih dana u Ukrajini provode u djelo evanđelje ljubavi i bratstva. Rekao je kako se čuo telefonom s nekima od njih koji su blizu Božjem narodu te se zahvalio na svjedočanstvu i konkretnoj pomoći. Uz ukrajinski narod je ostao i nedavno imenovani apostolski nuncij u Ukrajini mons. Visvaldas Kulbokas koji je, kako je rekao Papa, „zajedno sa svojim suradnicima ostao od početka rata u Kijevu i svojom prisutnošću izražava moju blizinu mučeničkom ukrajinskom narodu“. Budimo blizu tom narodu, zagrlimo ga ljubavlju i konkretnim zauzimanjem i molitvom. Molim vas nemojmo se naviknuti na rat i na nasilje, istaknuo je Papa te pozvao vjernike da se ne umaraju velikodušno primati Ukrajince, i to ne sada, u ovim izvanrednim okolnostima, već i sljedećih tjedana i mjeseci koji dolaze. Svi se isprva zalažemo, ali kasnije se srca ohlade i zaboravimo ih, upozorio je Sveti Otac.

Sve zajednice i sve vjernike Papa je pozvao da mu se molitvom pridruže svečanom činu posvete svijeta, a posebno Rusije i Ukrajine, Bezgrešnom Srcu Marijinu na svetkovinu Blagovijesti u petak, 25. ožujka kako bi ona, Kraljica mira, izmolila mir svijetu.