Prenosimo Papin nagovor s opće audijencije koja je održana 12. kolovoza 2020.:

Čitanje: Knjiga Postanka 1, 27 – 28; 2, 15

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Pandemija je naglasila koliko smo svi ranjivi i međusobno povezani. Ako se jedni o drugima ne budemo brinuli, počevši od posljednjih, koji su najviše pogođeni, uključujući i stvoreno, ne možemo izliječiti svijet.

Treba pohvaliti posvećenost tolikog broja ljudi koji posljednjih mjeseci prema bližnjemu dokazuju ljudsku i kršćansku ljubav, posvećujući se bolesnima i riskirajući vlastito zdravlje. Međutim, koronavirus nije jedina bolest protiv koje se treba boriti, ali ona je otkrila šire društvene patologije. Jedna je od njih iskrivljena slika osobe, pogled koji zanemaruje njezino dostojanstvo i relacijski karakter. Ponekad na druge gledamo kao na predmete koje treba upotrijebiti i odbaciti. U stvarnosti, ovakav pogled zasljepljuje i potiče kulturu individualističkog i agresivnog odbacivanja, koja čovjeka pretvara u potrošačko dobro (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 53; Enciklika Laudato si [LS], 22).

Međutim, u svjetlu vjere, znamo da Bog muškarca i ženu promatra drukčije. Stvorio nas je ne kao predmete, već kao osobe koje su voljene i sposobne voljeti, stvorene na njegovu sliku i priliku (usp. Post 1, 17). Na taj nam je način dao jedinstveno dostojanstvo, pozvavši nas da živimo u zajedništvu s Njim, s našim sestrama i našom braćom, poštujući sve stvoreno. A u ovom zajedništvu, Bog nam daje sposobnost rađanja i čuvanja života (usp. Post 1, 28 – 29), obrađivanja zemlje i brige za nju (usp. Post 2, 15; LS, 67).

Primjer tog individualističkog pogleda imamo u Evanđeljima, u zahtjevu koji je Isusu uputila majka učenika Jakova i Ivana (usp. Mt 20, 20 – 28). Ona želi da njezini sinovi sjednu s desne i s lijeve strane novog kralja, no Isus daje drugu vrstu vizije: služenje i davanje života za druge. To odmah potvrđuje vraćanjem vida dvojici slijepaca čineći ih svojim učenicima (usp. Mt 20, 29 –34).

Stoga, zamolimo Gospodina da nam daruje pažljiv pogled na našu braću i sestre, posebno one koji pate. Kao Isusovi učenici, ne želimo biti ravnodušni ili individualisti. U svakoj osobi želimo prepoznati ljudsko dostojanstvo, bez obzira na rasu, jezik ili položaj.

Drugi vatikanski koncil ističe da je to dostojanstvo neotuđivo, jer je „stvoreno na sliku Božju” (Const. Past. Gaudium et spes, 12). Ono je temelj cijelog društvenog života i određuje njegove djelotvorne principe. U suvremenoj kulturi, najbliže upućivanje na načelo neotuđivog dostojanstva osobe jest Sveopća deklaracija o ljudskim pravima, koju je sveti Ivan Pavao II. definirao kao „prekretnicu, kamen ugaoni postavljen na dug i težak put čovječanstva“, i kao „najviši izričaj ljudske savjesti“. Prava nisu samo pojedinačna, već i društvena, narodna i nacionalna. U svom osobnom dostojanstvu, ljudsko je biće zapravo društveno biće, stvoreno na sliku Jednog i Trojedinog Boga.

Ova obnovljena svijest o dostojanstvu svakog ljudskog bića ima ozbiljne društvene, ekonomske i političke posljedice. Promatrati brata i sve stvoreno kao dar primljen iz Očeve ljubavi, potiče pažnju, brigu i čuđenje. Stoga vjernik, promatrajući bližnjega kao brata, a ne kao stranca, na njega gleda suosjećajno i s empatijom, a ne s prijezirom ili neprijateljstvom. I promišljajući svijet u svjetlu vjere, on želi razvijati, uz pomoć milosti, svoju kreativnost i entuzijazam za rješavanje tragedija povijesti. Svoje sposobnosti shvaća i razvija ih kao odgovornosti koje proizlaze iz njegove vjere, kao Božje darove koji se trebaju staviti u službu čovječanstva i stvorenog.

Dok radimo na izlječenju virusa koji neizravno na sve utječe, vjera nas poziva da se ozbiljno i aktivno borimo protiv ravnodušnosti uslijed kršenja ljudskog dostojanstva. Vjera uvijek zahtijeva da dopustimo sebi: biti izliječeni i obraćeni od našeg individualizma, bilo osobnog bilo kolektivnog.

Neka Gospodin „vrati naš vid“ kako bismo ponovno otkrili što znači biti članovima ljudske obitelji i može li se ovaj pogled pretočiti u konkretno suosjećanje i poštovanje prema svakoj osobi te brizi i očuvanju našeg zajedničkog doma.